Katolička Crkva slavi danas nedjelju i svetkovinu Presvetog Trojstva. Taj se blagdan čini vrhuncem svih blagdana tijekom crkvene godine. On nas upozorava gdje je naš cilj i gdje je snaga našeg života, iz čega možemo razumjeti ljudski život i hod kroz povijest.
Bog je jedan. To je prva istina kršćanske vjere. No taj jedan Bog je u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Bog je jedan, ali trojstven. On je stalni proces, vrtlog savršene aktivnosti u kojoj Bog Otac savršeno sebe spoznaje i tu spoznaju izgovara te tako odvijeka rađa svoga jedinorođenoga Sina, svoju izgovorenu riječ, svoj vječni Logos.
Ljubav pak Sina prema Ocu i Oca prema Sinu stvara Izlaženje nove osobe koja je njihov poljubac i njihov zagrljaj, njihova međusobna ljubav, Duh Sveti. Bog je dakle neizrecivo stvaralaštvo u kojem Bog Otac stvara i spoznaje, u kojem dakle radi, spoznaje i ljubi. Sin je Očeva spoznaja, a Duh Sveti je nova mi – osoba, Otac i Sin u jednome.
Oduvijek je stvaralo probleme kako shvatiti da je Bog jedan, a opet trojica. Raznim usporedbama pokušalo se to dočarati. No sigurno je da se tajna Presvetog Trojstva ne da nikada do kraja protumačiti i spoznati. Kao što je voda u tekućem, plinovitom i krutom stanju, tako je i jedan Bog u Ocu, u Sinu, u Duhu Svetom. Kao što je čovjek ostvaren u ocu, majci i djetetu, tako je i Bog ostvaren u tri osobe. Kao što je jedna melodija ostvarena u onome koji svira, u instrumentu i u notama, tako nekako možemo shvatiti da je jedan Bog ostvaren u Trojstvu.
Čovjek je stvoren na sliku Božju, i to kao muško i žensko. Sveto pismo nam kaže na prvim stranicama Biblije da je Bog stvorio najprije Adama, muškarca, a onda od njegova rebra ili njegova srca stvorio ženu. Tek tada je bilo moguće novo čovječanstvo jer se od Adama i Eve zajedno moglo roditi dijete. Kao što od Oca izlazi Sin, a u sjedinjenju Oca i Sina nastaje Duh Sveti, tako i iz Adama Bog stvara Evu, a iz njih zajedno stvara novog čovjeka, dijete. Tako je čovjek slika Božja ne samo po besmrtnoj duši, ne samo po kvalitetama duha nego i po toj izvanjskoj vidljivoj stvarnosti i trojstvenosti. Zato je obitelj slika trojstvenoga Boga. Biblija objavljuje da je čovjek stvoren kao muško, žensko i dijete, kao što je i Bog trojstven, odvijeka postojeći.
Bog dakle nije neki samotnjak, nije mirovanje, nego je naprotiv savršena aktivnost, međuosobno darivanje, stalna nova akcija stvaralaštva, ljubavi i spoznanja, novih perspektiva. Isus kaže da njegov Otac stalno radi i da i on stalno radi. Bog je vrtlog djelovanja, spoznanja ljubavi i ostvarenja. Bog je čovjekova mogućnost. Po Isusu Kristu možemo doći k Ocu. Možemo činiti djela koja je on činio, možemo biti tamo gdje je on, zajedno s njime u njegovoj slavi. Dopuštajući da Isusova riječ uđe u naše srce i naš um, mi dopuštamo Isusu Kristu da se u nama nastani. Bog Otac gledajući svoga Sina u nama, ljubi njega kao i nas i tako se Duh Sveti kao ljubav Oca i Sina razlijeva i u našim srcima i životima i u društvu u kojem živimo.
Ovdje se ne radi ni o kakvoj teoriji nego o praksi. To je stvarnost koja se želi razliti našim životom i stvoriti nove mogućnosti postojanja i čovjekoljubivosti. Potrebno se u ovo udubljivati i moliti da Duh Sveti ostvaruje u nama tu stvarnost. Samo tako će nastati obnova društva, mogućnost blagostanja i spasa čovječanstva od navale terorizama, fundamentalizama, razarajućih atomskih bombi i negativnih ljudskih odnosa i ratova.
Današnja nedjelja i svetkovina Presvetog Trojstva zove nas da pođemo na nove putove mira i blagostanja. Novi putovi su otvoreni, na nama je da zakoračimo.
Tomislav Ivančić
