Mladi je čovjek jednog dana došao starom, iskusnom i mudrom redovniku-pustinjaku i upitao ga za savjet.
Pripovijedao je pustinjaku kako svaki dan moli, kako redovito ide na svetu misu i čita Božju riječ. Ipak, jedva nešto od toga ostaje u srcu, dok većinu brzo zaboravlja. Upitao je starca što mu je činiti.
Stari iskusni redovnik tutnuo mu je u ruke uprljanu vrbovu košaru i zatražio: Donesi mi u ovoj košari, molim te, vode s onog izvora! Mladić se začudio zahtjevu, međutim, mislio je: Možda se dogodi čudo te uspijem donijeti vode u vrbovoj košari. Došao je do izvora i dugo, dugo držao košaru u vodi. Zahvatio je vodu i pohitao k starcu. Međutim, čudo se nije dogodilo. Voda je odmah iscurila i, kad je došao natrag, košara je bila potpuno prazna.
Stari mu je pustinjak rekao: Idi ponovno! Zagrabi i donesi vode u košari! Starac ga je tako desetak puta slao na izvor, i sve je bilo uzaludno. Razočaran se vratio starcu s praznom košarom.
Pustinjak mu je rekao: Sad pogledaj! Košara koja je bila uprljana, sad je posve čista! Isto se zbiva i s riječima Svetog pisma, i s molitvama u tvome srcu. Nikad ti neće uspjeti zadržati ih sve u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste tvoje srce. Riječ Božja potiče te na pokoru, ljubav i dobra djela. Te riječi s vremenom pretvaraju prljavštinu tvoje duše u predivan Božji perivoj!
