Kad se iskreno zapitamo koji su nam ljudi u životu najvažniji, shvatimo da su to oni koji su umjesto savjeta, rješenja i lijekova s nama dijelili bol te nježno i blago doticali naše rane.
Prijatelj koji u trenucima očaja i pometnje tiho sjedi uz nas, koji ostaje s nama u vrijeme žalosti i gubitka voljene osobe, koji može podnijeti da ne zna, ne liječi, ne iscjeljuje i suočava se sa stvarnošću naše nemoći, to je prijatelj koji se brine.
Jeste li ikad bili s nekim tko je izgubio ženu, muža, dijete ili roditelja?
Brižan prijatelj daje na znanje da, bez obzira na to što se događalo oko nas, biti jedni s drugima jest ono bitno. To je važnije i od boli, bolesti pa čak i od smrti.
Neobično vrijednu utjehu i nadu mogu pružiti pisci koji, iako ne nude odgovore na životna pitanja, imaju hrabrosti iskreno i izravno izreći svoje životno stanje. Hrabrost da prodru duboko u ljudsku patnju te budu prisutni i svjesni vlastite boli tim je piscima dala moć da govore iscjeljujuće riječi.
Stoga, brinuti se ponajprije znači biti uz nekoga. Iz iskustva znate da su oni koji se za vas brinu uz vas. Kad slušaju, slušaju vas. Kad govore, znate da govore vama. A kad pitaju, znate da je to radi vas, a ne njih. Njihova nazočnost je iscjeliteljska jer vas prihvaćaju u vašim granicama i potiču vas da život shvatite ozbiljno te da vjerujete svojem pozivu.
Henri J. M. Nouwen
