Počeli su mrmljati na gospodara oni radnici koji su cijeli dan radili, a dobili su istu plaću kao i oni koji su malo radili. Isus im govori kako su se pogodili i to pogođeno im daje, a što se njih briga ako Gospodar hoće dati jednako i onima koji su kasnije bili pozvani.
Može se razumjeti da to nije prešlo u glasan protest. Jedan sat rada je izjednačen s cjelodnevnim radom! To nije pravedno! Mislim da bi se svatko od nas makar za sebe pridružio ovom protestu. Kako Bog može jednako izjednačiti cjelodnevni posao s poslom od jednog sata? Ako je to tako tada ne razumijem zašto se ljudi naprežu da ostvare što Bog od nas traži? Ljudi bi lijeno radili ako je plaća izjednačena s onima koji su malo radili. A to ne može biti. Negdje mora biti kvaka za razumijevanje. I ta priča ima kvaku. Ako pogledamo točnije onda na koncu postoji razlog da su svi jednako dobili.
Ovaj jedan denar su dobili oni koji su cijeli dan čekali posao. To nekako svi mi previđamo. Ne radi se o tme da su jedni cijeli dan radili, a drugi su cijeli dan lijeno čekali. Isus ne govori o ovome. Svi radnici koji su čekali posao nisu imali sreće da im se posao ponudi. Jedni su odmah napustili trg, ali su drugi strpljivo i mučno cijeli dan čekali da ih netko pozove i imali su sreće da su mogli raditi makar jedan sat i tako prehraniti svoju obitelj. Nije to bilo lako. Vidljivo je da to nisu bili lijeni ljudi, jer su željeli raditi. Oni su htjeli, i to je tajna radnika iz ove priče. Nisu bili pozvani ujutro na posao i bez svoje krivnje su morali sav dan čekati. Nisu oni kasno došli nego su mučno čekali da budu pozvani. Neki su čak otišli i nisu htjeli čekati više. Nisu se više ničemu nadali od vinogradara. Kad je on ipak pozvao one koji su čekali, radili su kraće i nisu se nadali većoj plaći za jedan sat.
Današnje evanđelje nam sasvim jasno kaže da Bog ne plaća po učinku, nego po spremnosti da vršimo njegovu volju. Da ih je gospodar ranije pozvao oni bi radili. Evanđelje govori da onaj koji hoće Isusa slijediti, tko hoće vjerovati, primit će svoju plaću. To je radosna vijest za one koji se pitaju jesu li dovoljno za Isusa učinili da ne bi čuli osudu da nisu dovoljno uradili. Najvažnije je da smo se Isusu otvorili i rekli: „Gospodine evo me. Pošalji me kud ti hoćeš.“ Više od toga mi ljudi ne možemo učiniti. Kad smo to rekli on će nas susresti i dati nam prikladan zadatak. Svakom pojedincu. Jednome sasvim ujutro, a drugome kasnije, a trećemu još kasnije. Ali nikoga on ne će zaboraviti. Prije svega on će, kao što je obećao u današnjem evanđelju, svima koji ga hoće slijediti na koncu će reći: „Podaj svakome plaću počevši od onih posljednjih do onih prvih.“ On će dati posljednjemu jednako kao i svima ostalima. Netko je rekao da je Božja pravda u kojoj nema milosrđa obična nepravda.
Don Luka Vuco