Današnje evanđelje o zlim vinogradarima izgleda jednostavno. Radi se o sudbini Isusovoj i sudbini njegovih protivnika.
Na jednoj strani je vlasnik vinograda, a na drugoj strani su ljudi koji Boga i spasenje odbacuju i koji njima poslane u vinograd kamenuju. Taj kamen koji su bacali na poslane preobražava se u kamen temeljac koji će povjeriti djedovinu onima koji će u pravo vrijeme donijeti plodove. Zapravo je vinograd je Crkva i svaki vjernik. Bog je šalje dobre ljude, svoje službenike da vinograd dade dobre plodove, koje zli ljudi onemogućuju i ubijaju. Na koncu Bog šalje svoga Sina da donese Ocu plodove vinograda. Isusa su ubili, ali je uskrsnućem ponovo u svom vinogradu, Crkvi. Isus se trudi da svaki član Crkve donese plodove, svoj očekivanu dio za rast Kraljevstva Božjega.
Ova poredba o vinogradu i zlim vinogradarima je govor o nama. Isus se sa svojim suradnicima trudi da loze tj. mi donesemo svoj dio za Kraljevstvo Božje, a zli ljudi nastoje da do toga ne dođe. Dakle, današnje evanđelje govori o nama, tebi, meni i svima krštenima. Ovdje smo svi mi i radnici u vinogradu i loze oko kojih se Isus trudi da bude obrađene i donesu plodove. U tom radu u vinogradu svi smo mi u prosuđivanju često toliko bespomoćni i jednako površni da se ne možemo lako staviti na stranu dobra, iako bi željeli.
U današnjoj poredbi ili priči nalaze se nekoliko posebnih pitanja. Donosimo li, svatko od nas pojedinačno kao ljudi i kršćani, plodove koji vrijede u Kraljevstvu nebeskom? Ili ponekad možda mislimo kako smo pravedni i da smo vlasnici vinograda i da možemo raditi što nas je volja, jer mi i tako stojimo na strani Božjoj. Ili možda nosimo kršćanski ogrtač samo za izgled, ali smo Sina vlasnika vinograda, Krista, davno izbacili iz našega osobnog života i naše vjere? Možemo, ali ne smijemo to smatrati jednostavnim, jer uvijek ostaje pitanje o plodovima. Jesam li u mom vjerskom životu pomogao u izgrađivanju Kraljevstva Božjega? Jesam li darovao ljubav i donosio nadu? Ili sam širio samo žalost, strah?
Mogu li o meni drugi ljudi govoriti: Bio je dobar, njegova ljudskost i vjera mi je pomogla? Po Božjoj riječi bi se naše duše nazvale trsovima. Pod vinogradom misli Bog na naše duše koje je on zaštitio svojim zapovijedima koje ga kao ogradom okružju. On nas štiti svojim anđelima, jer anđeli Gospodnji okružuju zaštitom sve koji ga poštuju i slave Bog je oko nas napravio neku vrstu ogradne zaštite. Osim toga Bog hoće primjerom svetaca naše misli voditi k nebu da ne budu na zemlji pogažene.
Bog bi htio da djelatna ljubav prema bližnjemu se veže s drugima poput vitice loze da bi tako opstala. Bez drugih mi ne možemo kao kršćani opstati. Da ne bi iz očiju izgubili put k nebu moramo poput loze rasti u visinu. Bog traži i naš pristanak da bi on smio na nama raditi kao na lozi. Tek tako će duša, koju je Bog obradio, doći u stanje da će brige svijeta, koje opterećuje naše srce, držati dalje od sebe. Tko ovu ljubav prema svijetu i ovisnost o bogatstvu drži podalje od sebe; tko čežnju za slavom drži jadnom, njegova duša je već gotovo u obrađenom stanju i on će moći neopterećen svjetskim brigama slobodno disati i živjeti. Ne smijemo samo proizvoditi lozine grane i voditi život u hvalisanju ili uvijek tražiti odobravanje drugih. Mi smo ovdje da donesemo rod. Ocjenu našeg rada moramo prepustiti Gospodaru vinograda.
Don Luka Vuco
