Najpoznatija svetica Katarina (grč. Aikaterina – ona koja je čista) u povijesti književnosti svakako je sv. Katarina Sienska, u povijesti duhovnosti sveta Katarina Genovska, a u pučkoj pobožnosti sveta Katarina Aleksandrijska, koju slavimo svake godine 25.11.
Pretpostavlja se da je rođena 282., a umrla 305. poslije Krista. Šteta samo što je i njezin život ovijen legendom, lijepom doduše, ali bi nam bilo daleko draže o njoj ono što je povijesno pouzdano i zajamčeno. Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim provincijama bjesnilo je strašno progonstvo. Ono je bilo naročito okrutno u Egiptu, koji su nazivali “Kinom staroga svijeta”.
O tim mučenicima nastali su kasnije legendarni izvještaji, takozvani Passiones, koji su gotovo uvijek više plod pobožne mašte, nego točni povijesni podaci o dotičnim osobama. Radilo se o legendama kojima je bilo više stalo do pobude, nego do povijesti. Budući da se radilo o jednoj kršćanskoj djevici visokog položaja, veoma inteligentnoj, lijepoj, kako na tijelu tako i na duši, njezino je mučeništvo, što ga je podnijela u Aleksandriji, još više djelovalo na pučku maštu pa se tako o njoj i rodila legenda i to u raznim inačicama. Jedna je od njih i ova:
Legenda
Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se preodlično govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio. Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti strašno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.
Grob i samostan
Prema toj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili (anđeli su možda kriva interpretacija jer se u to vrijeme često govorilo da su redovnici živjeli anđeoskim životom pa bi se moglo tumačiti i da su redovnici odnijeli njeno tijelo). Na tom mjestu, između 548. i 565. poslije Krista Car Istočnog Rimskog carstva Justinijan podigao je slavni samostan Sv. Katarine koji postoji još i danas.
Egipatski predsjednik Anvar El Sadat kraj tog je samostana 19. studenoga 1979. započeo gradnjom velikog religioznog središta za tri jednobožačke religije: kršćansku, židovsku i muslimansku, da to mjesto, gdje je Bog u Starom zavjetu Mojsiju predao 10 zapovijedi, bude mjestom molitve i klanjanja jedinome pravome Bogu.
Zanimljivosti
Jedna od teorija govori da je Ivana Orleanska dobivala božanske upute upravo od Sv. Kate i od Sv. Margarete! U narodu postoji poslovica: Sveta Kata baca snig za vrata!
Dio povjesničara misli da je lik Svete Katarine izmišljen kako bi zamijenio pogansku filozofkinju Hipatiu Aleksandrijsku koja je također bila prelijepa, djevica i velike naobrazbe. Ubijena je zbog svojih uvjerenja – zagovarala je razdvajanje znanosti od religije! Iako je živjela 100 godina nakon Katarine, zapisi o njoj su opširniji i starijeg datuma nego o Katarini!
Oskudni izvještaji o Katarininu životu kroz povijest su bacali sumnjuna njezino stvarno postojanje, pa je to vidljivo i u bogoslužjuKatoličke Crkve, koja je spomen svete Katarine 1969. isključila izliturgijskog kalendara, da bi ga onamo vratio papa Ivan Pavao II 2002.godine.
Uz Sv. Margaretu i Sv. Barbaru se stavlja u 14 najkorisnijih svetaca koji nam pomažu iz Raja te je stoga bila inspiracija mnogim umjetnicima. U Srednjem vijeku je jako štovana tako da je popis onih kojim je zaštitnica podugačak!
Zaštitnica
Sv. Katarina zaštitnica je djevica, neudanih djevojaka – jer je i sama bila djevica; umirućih – jer je iskusila smrt za vjeru; studentica, učitelja, profesora, knjižničara, arhivara, pisara, tajnica – jer je bila učena; govornika, branitelja, pravnika, teologa – jer je vjeru uspješno obranila od 50 učenjaka; obrtnika koji rade s kolom radi kola s kojim je trebala biti mučena – lončara, mlinara, mehaničara, kožara, popavljača kotača; dojilja jer legenda kaže da joj je teklo mlijeko umjesto krvi kad su joj odsjekli glavu..
Svetoj Katarini se obraća za pomoć u bolestima jezika i teškog govora, te u slučaju bolesti životinja.
Damir Oršolić, Izvor: www.tolisa.info