Blaženi Ivan Merz (Banja Luka, 16. prosinca 1896. – Zagreb, 10. svibnja 1928.), istaknuti je laik u svjedočenju Evanđelja. Tisućama mladih postao je uzor i ideal kršćanskog života. Njegovo ime značilo je program života i rada brojnim mladim kršćanima.
1. Svetac je čovjek u središtu stvaranja koji sve usmjeruje prema Bogu.
2. Cijelo je kršćanstvo sazdano na žrtvi. Tko ne zna što je žrtva, ne može razumjeti kršćanstvo.
3. Čovjek u samoći i tami osjeća da je duševni svijet, svijet noći i molitve, realniji od svega što vidljivo postoji. Treba težiti samo za tim.
4. Poniznost, molitva, duhovno štivo i vježba volje u dobru četiri su pretpostavke bez kojih je svaki unutarnji život isključen.
5. Euharistija je najjače sredstvo, ona je vatra koja u nama pali rđe grijeha i daje života našoj duši.
6. Ovaj je život samo kratka priprava za vječnost.
7. U ovome leži filozofija sreće: valja postaviti težište svih naših želja u onaj svijet.
8. U svakoj je ljudskoj duši težnja za nečim velikim.
9. Učiniti djelo ljubavi čovjeku koji trpi, temelj je svakog duševnog života.
10. Sav je život borba između dobra i zla kojom dolazimo Idealu našega života: Svevišnjemu.
