1.DAN – PEPELNICA
Korizmeno vrijeme započinje Pepelnicom ili Čistom srijedom. Taj dan vjernici poste i sudjelujući na liturgijskom slavlju bivaju posipani pepelom. Danas uporaba pepela na Pepelnicu nije više usmjerena na podsjećanje čovjeka da je prah i pepeo već je znak obraćenja i vazmene obnove koji uključuje i čovjekovu krhkost i prolaznost. Radi toga je uvedena formula: „Obratite se i vjerujte evanđelju“. Korizmom Crkva poziva svoje vjernike da se kroz četrdeset dana, ne uključujući korizmene nedjelje, postom, pokorom, molitvom i djelima ljubavi obnavljaju u vjeri i da se suživljavaju s Kristom koji je bio mučen, raspet i koji je uskrsnuo kao pobjednik nad smrti. Pepeo je simbol pokore i ljudske prolaznosti te poziva vjernike na duh poniznosti i žrtve. Ono je također znak plodnosti pa su mnogi naši preci posipali pepelom svoja zemljišta u vjeri boljeg uroda. Običaj je da se pepeo dobiva od spaljenih blagoslovljenih grančica palme korištenih na Cvjetnicu prošle godine.
„Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu“,
opet progovori Abraham. – „Ja, prah i pepeo!“
(Post 18,27)
Prva lekcija – Nema ništa važnije od Božjeg glasa
Dragi brate, pozivam te da uđeš u svoju sobu. Učini da te ništa izvanjsko ne ometa. Zatim ponovo uđi u svoju sobu, ali ne u onu omeđenu s četiri zida nego u sobu svoga srca. Odmakni se od buke. Najvažnija stvar kod buke jest da ona ide neprestano. Buku nije briga znači li što ili ne – važno joj je da ide bez prekida. Tvoj današnji život prepun je buke. Ako živiš u gradu možeš osjetiti snagu gradske buke tako što ćeš usporediti zvukove podneva radnoga dana i duboke nedjeljne noći. Živiš u svijetu prepunom glasova od kojih je teško pobjeći. Pa čak i kada spavaš tvoje uši slušaju. Možeš zaklopiti oči na stvari koje ne možeš vidjeti, ali ne možeš zaklopiti uši na stvari koje ne želiš čuti. Zato uđi u sobu svoga srca i umiri se. Zastani na trenutak. Zatvori svoje oči i jednom duboko udahni i izdahni.
Sad mi dozvoli da ti nešto kažem. To si sigurno već čuo od mnogih drugih, ali ja ti to ponovo dozivam u srce: nema ništa važnije od Božjeg glasa! Ništa što ti drugi mogu reći ne može biti važnije od onoga što ti Bog kaže. Sigurno se pitaš gdje možeš čuti njegov glas. Upravo tamo gdje ti je najbliži – u patnji. I upravo tamo gdje si mu najbliže – u sebi! Božji glas ne lebdi u zraku da ga moraš dohvatiti ili čuti svojim ušima. Božji glas skriven je ispod svake buke. Stoga, ako ga želiš čuti moraš se riješiti buke oko sebe. No, to je tek prvi korak. Kad se riješiš buke oko sebe i dalje može postojati nutarnja buka koja onemogućava da Božji glas prodre do tvoje nutrine. Ne mogu ti dati univerzalnu formulu kako ćeš umiriti nutarnju buku, ali znat ćeš da si ga čuo kad osjetiš neobičan, predivan mir. Neka ti bude na pomoć da Božji govor u početku uvijek možeš pronaći u već izrečenoj Riječi – Isusu Kristu koji se daruje u prilikama kruha i vina te zapisanoj riječi – Svetome pismu koje su sastavili ljudi kojima je Bog govorio.
Razmatranje današnjeg evanđelja:
Mt 6,1-6.16-18: U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!«
»Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«
»I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«
Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.
Na početku korizme Crkva nam pruža Kristov govor svojim učenicima. Taj govor nije upućen samo učenicima koji su ga tada slušali nego je upućen i tebi koji se nazivaš njegovim učenikom. Krist u ovom ulomku daje konkretne upute za ispravno djelovanje. On te poziva da činiš dobra djela, čak te u petom poglavlju poziva da svijetliš pred ljudima da vide tvoja dobra djela (Mt 5,16). No, ta djela nisu da bi bio viđen nego da slave Oca našega koji je na nebesima. Doista, sve što činiš trebaš činiti na slavu Božju po svjedočanstvu svoje vjere. Ako činiš nešto samo da bi bio viđen to znači da činiš iz svoje oholosti. Koliko si već takvih plaća primio? Osim toga, nitko ne može uvijek prepoznati tvoj rad, on može čak biti i krivo protumačen. Tako možeš biti ona sirota koja je kvantitativno ubacila manje u odnosu na druge, a opet je ubacila više nego itko (Mk 12,42-44). Samo Bog ispravno vrednuje tvoja djela. Zatraži od njega da ti rasvjetli što te u dubini bića motivira da djeluješ. Daješ li se da bi ugodio Bogu ili kako bi drugima dao bolju sliku o sebi? Ako tvoja djela nisu ispravna što ćeš učiniti po pitanju toga? Zato te Bog poziva u skrovitost. Tamo želi biti nasamo s tobom, slušati tvoje probleme, nakane, molitve i želje. Odazovi mu se! I zapamti, drugi mogu imati mišljenje o tebi, ali to ne moraš biti ti. Drugi mogu imati mišljenje o tebi, ali ništa nije važnije od onoga što Bog misli o tebi.
Današnji zadatak: Donesi odluku čega ćeš se odreći za vrijeme korizme i u tome ustraj.
Molitvu izmoli naglas.
Molitva: Gospodine, Bože, u početku bijaše tvoja Riječ. Ti si bio taj koji je prvi progovorio. Tvoja Riječ stvorila je ovaj svijet, ovo mjesto i mene. I bî dobro jer sve što od tebe dolazi je dobro. Molim te da u mom životu tvoja Riječ uvijek ima prvenstvo nad drugim riječima. Slava Ocu…
mag theo. Darko Rapić
