Čitajući evanđelje treće korizmene nedjelje stječemo drugačiji utisak nego inače. Je li Isus danas drugačiji? On se vlada drugačije nego ranije na način na koji nismo navikli. On je inače naspram griješnika i onih koji lutaju blag, dobrostiv, a danas doznajemo da Isus može biti rasrđen.
Kod izbacivanja trgovaca iz hrama ne osjećamo njegovu blagost nego njegovu svetu srdžbu i revnost za dom Božji. Ova slika se ne poklapa sa slikom koju imamo o njemu. Ali je važno vidjeti jednom i drugu stranu njegove osobe. Isti Isus koji je ozdravitelj bolesnika, patnika, a i sa samim grešnicima je pun ljubavi i milosrđa. Ovdje međutim nastupa moćno protiv oskvrnjivanja kuće Božje. Konačno je hram Božji kuća molitve koju su trgovci novčanom pohlepom, prijevarama učinili špiljom razbojničkom. Da je Isusova čast i njegovo dostojanstvo bilo povrijeđeno, to bi on izdržao kako je dokazao svojom mukom i križem. Ne, svetost kuće Božje je prezrena. Izjeda ga revnost za kuću svoga nebeskoga Oca.
Hram je svet jer je to kuća Božja. I naša crkva nije bilo koja građevina, dvorana, svečarska sala, koncertna dvorana. Ona je kuća Božja u našem mjestu. Znak Božje prisutnosti među nama. Hram Tijela Isusova jer je Tijelo Isusovo centar i živo srce svake crkve. Mi nismo nikada u crkvi sami i ako nema nikoga od ljudi Gospodin uvijek čeka na nas. I crkva kao sveta građevina treba nam u liturgiji ili bogoslužju govoriti o Bogu, o Božjoj veličini, o njegovoj prisutnosti, ljepoti i svetosti. U crkvi se ne slavi bilo što, nego se živi Bog, naše najveće dobro časti. Ova djelatnost Isusova je mnogim Židovima bila kamen spoticanja. Oni su osjećali doduše da je Isus imao pravo na izgon trgovaca iz hrama, pa ipak su ga priupitali za znak kao dokaz da to smije činiti. Oni su pitali za dokaz njegove božanske punomoći. Isus je spreman pružiti im taj dokaz. Naravno, na jedan drugačiji način, nego su očekivali: Isus govori na jedan skriveni slikoviti način o hramu koji oni mogu razoriti, a koga će on podići u tri dana.
Židovi to nisu razumjeli. Oni su mislili o hramu podignutim od kamena koji će se razoriti, a u tri dana će ga on podići. Mislili su da je to ludo. Kako razumjeti taj slikoviti govor o hramu? Tek nakon Isusova uskrsnuća su prepoznali apostoli da im je Isus govorio o hramu svoga Tijela. Tijelo Isusovo je hram jer se u njemu nalazi Bog, Druga božanska osoba. Taj hram je mukom i križem doista razoren. Isus nije podigao prigovor za rušenje Presvetog hrama Tijela njegova. Ali nakon uskrsnuća trećeg dana pokazao je on da je hram njegova Tijela ponovno podignut.
Isus je donio dokaz svoga božanskoga poslanja. Put k Uskrsu vodi preko križa što su Židovi smatrali nečuvenim poniženjem. Sv. Pavao kaže da Židovi tražili znak. Isusov križ je njima dokaz nemoći Božje koji se nije smio dogoditi. Niti grčki filozofi i mudraci u Ateni tada središtu mudrosti nisu mogli podnijeti križ Isusov te nisu htjeli čuti ništa o uskrsnuću nakon o Pavlove propovijedi o njegovom raspeću. Križ je bio za njih ludost. Ustvari, piše sv. Pavao, u toj tobožnjoj ludosti Božjoj se skriva mudrost Božja veće od mudrosti svih ljudi, jer je tobožnja slabost Božja veća od svake ljudske snage.
Bog je kao otkupninu za grijehe svih ljudi predao za žrtvu svoga Sina. Samo u vjeri ćemo moći razumjeti tajnu neshvatljive ljubavi Božje koji je predao svoga Sina na križ za nas ljude. Upravo se ljubav iskazala pobjednički u nemoći križa, kome na kraju stoji uskrsnuće od mrtvih, koje je istovremeno obećanje našeg vlastitog uskrsnuća. Kada mi u korizmenom vremenu češće razmatramo muku Isusovu tako želimo također moliti da mi nikada ne zakažemo vjerom u križ Isusov. Neka nas Bog ojača da ni mi ne klonemo u vlastitoj patnji i boli, nego gledamo na Krista koji je pred nama išao putem križa.
Don Luka Vuco
