Katkada se probudim dok gledam televiziju, da pozorno čujem neke reklame, propagandu za određene proizvode. Možda je to samo moj dojam, ali ga želim reći: na reklami mi je to uvijek puno ljepše i savršenije nego u stvarnosti.
Kada se stvar kupi, onda nastaju problemi, opažaju se nesavršenosti. Čovjek se ne može oteti dojmu da je prevaren, zaveden. Ako u tom smjeru pomišljam na različite političke kampanje i stranačke programe koji se osobito prije izbra nude ljudima, imam dojam da i tu nailazim na silna obećanja, na prognoze o sanaciji svega što nije dobro u društvu i o skorom raju na zemlji. Obećanja padaju dosta velikodušno. Ona ništa ne koštaju. A na svakom čovjeku je da prosuđuje i odlučuje.
Kažu stari da novac i vlast mijenjaju čovjeka. Drugi to možda još ispravnije korigiraju i kažu da se kroz novac i vlast čovjek zapravo razotkriva. Pokazuje svoje pravo lice, ono što u svojoj nutrini jest. A po sebi i u sebi čovjek je slab i sklon je sebičnom gledanju na život
U takvom razmišljanju sjećam se jedinstvenih promidžbi koje su zabilježene u Novome zavjetu, u evanđelju. Možda bismo mogli nešto i od toga naučiti za svakodnevnu mudrost u našim teškim vremenima. Bit ću evanđeoski direktan i želim da se to tako i evanđeoski primi. Evanđelisti opisuju kako đavao kuša čovjeka, kako je čak i Isusa kušao, napastvovao. U želji da pridobije Isusa i da ga svrgne s puta poslušnosti Ocu davao je Isusu različita obećanja. Pokaza omu je sva bogatstva svijeta i svu slavu, obećao mu je sve zlato i novac, svu slavu i vlast, jer to njemu i pripada, samo uz jedan uvjet: da mu pokloni povjerenje, tj. da odustane od zacrtanog puta. Vjerujem da je važno uočiti činjenicu da to što đavao nudi smatra da njemu i pripada. Nije stoga nelogično kada mudri ljudi upozoravaju na opasnost bogatstva i na zamamnost vlasti. Kažu stari da novac i vlast mijenjaju čovjeka. Drugi to možda još ispravnije korigiraju i kažu da se kroz novac i vlast čovjek zapravo razotkriva. Pokazuje svoje pravo lice, ono što u svojoj nutrini jest. A po sebi i u sebi čovjek je slab i sklon je sebičnom gledanju na život. Isus se izjašnjava jasno i radikalno za nebeskoga Oca, za život u ljubavi prema svim ljudima. Boga definira kao jedinog Gospodara, njemu se jedinom valja povjeriti, njemu jedinome služiti. Samo se pravome Bogu valja klanjati, a ne nekom zlatnom teletu u slici Staroga zavjeta.
I Isus ima svoju promidžbu. Ona je druge naravi. Isus je došao sve ljude sabrati u jedno, okupiti u jedan narod Božji. Ima velebne i dalekosežne ciljeve. U tom pogledu u našoj logici mora dati svojim budućim pristašama i određeni plan, program i obećanja. Isus kao da nije nigdje učio o prokušanim i uspješnim načinima promidžbe. Svojim programom više zastrašuje negoli što privlači. Govori da se svaki njegov učenik morao odreći sebe, uzeti svoj križ i krenuti. Isus ne obećava nikome prva mjesta u svome kraljevstvu niti vlast nad drugim ljudima. Ne obećava to čak ni Ivanu i Jakovu, svojim prvim suradnicima, koji su to htjeli izmamiti od njega. Naprotiv, svatko tko se smatra osobitim Isusovim učenikom mora prihvatiti posljednje mjesto, mora biti svima sluga. Isus ne obećava povišicu plaće, ne daje počasna mjesta, ne osigurava starost, ne razbacuje se obećanjima o boljoj i sigurnijoj budućnosti na zemlji. Govori čak i otvoreno kako će njegovi učenici imati muku i patnju na ovoj zemlji i kako ih nitko neće razumjeti. Isus završava svoj zemaljski život u prividno potpunom neuspjehu. Nakon toliko truda umire na križu napušten od sviju. Njegovo se stado raspršilo.
Međutim, njegovi će učenici primiti od Duha njegova. Tek će tada shvatiti Isusa i hrabro krenuti za njim. Nastavit će promidžbu za Kraljevstvo Božje na ovoj zemlji. Ono je lišeno i dan-danas svake zemaljske nagrade. Postoji nagrada, ali u unutarnjem radosnom iskustvu ispunjenog života, predane ljubavi, života za druge. I postoji nagrada neba, vječnog života što nam ga Isus obećava.
Međutim, čak i u ovom zemaljskom životu Isus nam daje određena jamstva koja su vrijedna spomena. Sa svom jasnoćom i istinitošću svoje vječne riječi obećava onima koji krenu za njim istim putem kojim je on kročio da će imati sigurnost osmišljenoga i punoga života. Osjetit će da njihov život ima smisla. A to je silno važno za istinski i puni život u našoj opterećenoj svakodnevici. Shvatit ćemo kako život vrijedi više od jela i odijela.
fra Zvjezdan Linić