34. DAN
„Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki
koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’,
nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.“
(Mt 7,21)
Trideset deveta lekcija – Nazvati se kršćaninom ne jamči ti spasenje
Oprosti mi, dragi moj brate, na ovakvom nazivu današnje lekcije. Nisam te htio s njome sablazniti ili potaknuti neugodan osjećaj u tebi. Priznajem da sam namjerno htio pretjerati i biti ovako oštar, ali samo s ciljem da te pripremim za ono što bih ti danas htio reći. Istina je da je samo Isus spasitelj i da svatko tko dođe do spasenja biva ogrnut njegovim plaštem otkupljenja. Nitko drugi ne može te spasiti osim Krista. Biti dio Kristove Crkve poseban je i – ako mi dozvoliš da kažem – privilegiran put ka spasenju. Krist ti preko Crkve nudi sakramente kao osjetilne i djelatne znakove njegove milosti. Preko sakramenata on je na poseban način prisutan u svijetu. Prvi i temeljni sakrament je krštenje koji je kao vrata za ulazak u Kristovu zajednicu i za primanje svih ostalih sakramenata. Vrhunac kršćanskog života je u sakramentu euharistije s kojim najpotpunije možeš očitovati zajedništvo svoje vjere i odnosa s Bogom. Sakramentom ženidbe ili svetoga reda odlučuješ se na služenje, a ostali sakramenti pomažu ti u rastu duhovnog života i šteta bi bilo da ne koristiš ono što ti je Bog omogućio.
No, ono što sam ti htio reći s naslovom današnje lekcije jest da samo nazvati se kršćaninom ne znači ništa ako po tom pitanju ostaješ ravnodušan ili i dalje činiš zlo. Sjeti se samo židova koji se zvao Kajfa. On je bio veliki svećenik, bio je na najvećoj religioznoj poziciji u Izraelu. Bio je izdvojen od svih ostalih da bude vrhovni tumač i predstavnik Boga u Izraelskom narodu. Njemu – i samo njemu – bila je dana slavna povlastica da jedanput svake godine uđe u Svetinju nad Svetinjama. Suvremenim i tebi bliskim riječnikom možemo reći da je Kajfa bio poput današnjeg pape. Pa ipak, taj je čovjek osudio Sina Božjega. I stoga nema u povijesti strašnijeg primjera istine da ni najbolji religijski uvjeti na svijetu ni najpoticajnija okolina ne jamče čovjekovo spasenje ili da sami po sebi oplemenjuju njegovu dušu. Razumiješ li sada što ti želim reći? Mi ne znamo tko se nije spasio. Crkva još nije nikoga (a nikad ni neće!) „negativno kanonizirala“, odnosno da je za nekoga rekla da se nalazi u paklu. Ali želim ti reći da same pozicije ni nazivi ne jamče spasenje. Ne dopusti svojoj oholosti da se smatraš dovoljno dobrim i da si zaslužio otići u raj. Spasenje ne postižeš po svojim zaslugama ni po samom obredu krštenja. Spasenje postižeš prihvaćanjem Krista za svog spasitelja. Tek takvo krštenje postaje valjano – osim ako si kršten u vjeri svojih roditelja – inače sami obred krštenja s lažnim prihvaćanjem Krista je nevaljano. Stoga u svakodnevnom životu prihvaćaj Krista za svoga Spasitelja i tu svoju vjeru nastoj potvrđivati redovnim sakramentima. Tek tada naziv ove lekcije bit će potpuno nevažan, a ti ćeš rasti na putu svetosti.
Razmatranje današnjeg evanđelja:
Iv 11,45-56: Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod! « A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne! « To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu, dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan? «
Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.
Pogledaj samo kako li se razlikuju Kajfa i Isus. Kajfino vodstvo stoji u suprotnosti s vodstvom koje je Isus pokazao za sebe kao dobri pastir. Iako je predstavljen kao „jedan od njih“, Kajfa se ističe tako što s prezirom reagira na neznanje prisutnih. S druge strane, Isus kao dobar pastir poznaje svoje i njegovi poznaju njega. I dok Kajfa onima koje vodi mora reći da je bolje da jedan čovjek umre za narod, oni koje vodi Isus znaju da je on onaj koji polaže život za njih. Pravo značenje Isusovoj smrti daje Bog, a ne čovjek. Čovjekove namjere odudaraju od Božjih, ali se u konačnici ostvaruju samo Božje. Zato Ivan Kajfine riječi kvalificira kao proroštvo i to takvo proroštvo koje je izrekao onaj koji u židovstvu ima najbliži i najprisniji odnos s Bogom. I na kraju, što ti se čini? Hoće li Isus doći na blagdan? Isus nikad ne kasni. On dolazi, samo je pitanje dana i časa. Uskrs je blizu. Hoćeš li ti doći?
Današnji zadatak: Pripremi maslinove grančice za sutra. Ne zaboravi na tjedni zadatak.
Molitva: Dušo Kristova, posveti me. Tijelo Kristovo, spasi me. Krvi Kristova, napoji me. Vodo iz prsiju Kristovih, operi me. Muko Kristova, okrijepi me. O dobri Isuse, usliši me. Među rane svoje sakrij me. I ne dopusti da se odijelim od Tebe. Od neprijatelja zlobnoga brani me. Na času smrti moje zovni me, i zapovjedi mi da dođem k Tebi, da Te sa svetima Tvojim hvalim u vijeke vjekova. Amen.
33. dan duhovnih vježbi: O darovima Duha Svetoga
mag theol. Darko Rapić
