40. DAN – VELIKA SUBOTA
Velika subota je dan tišine i molitve. Na Veliku subotu nema nikakvog obreda ni mise, tek se navečer slavi Vazmeno bdijenje, no kako je prema židovskom računanju vremena dan počinjao zalaskom sunca, tako se Vazmeno bdijenje ne računa kao slavljenje mise u subotu. Na Vazmenom bdijenju pali se uskrsna svijeća koja predstavlja samog Isusa Krista. Na svijeći se stavljaju simboli A i Ω što označavaju prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta – Alfa i Omega. Večeras će se u zajedništvo Crkve priključiti oni odrasli koji su se spremali za sakrament krštenja.
Razmatranje današnjeg evanđelja:
Mk 16,1-7: Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob.
I razgovarahu među sobom: »Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?« Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. A on će im: »Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče!«
Ponovo pročitaj današnje evanđelje pa zastani par minuta u tišini razmišljajući što ti Bog želi reći s ovim tekstom.
Četrdeset šesta lekcija – Bog je pobjedio smrt!
Danas ti se obraćam s malo riječi jer će se najvažnije riječi objaviti na večerašnjem Vazmenom bdijenju. Danas nema posebne molitve ni zadatka, najviše što možeš učiniti jest biti večeras sa svojom kršćanskom zajednicom u iščekivanju Uskrsa. Uvijek te kršćanski duhovni život treba voditi Kristu i tvojoj kršćanskoj zajednici kojoj pripadaš. Pa ipak, dozvoli da na koncu ipak nešto kažem o evanđelju koje će te čekati večeras. Uz to čut ćeš još nekoliko čitanja iz Svetoga pisma kroz koje možeš otkriti čitav Božji povijesno-spasenjski plan od stvaranja čovjeka, Abrahamove kušnje, izlaska izabranoga naroda iz Egipta, uz čitanje molitve psalama, pa sve do samog događaja Uskrsnuća koje je opisano u evanđelju. A sada nekoliko riječi o tome.
Onaj koga su Židovi optuživali da ne obdržava Dan Gospodnji sada počiva u subotu. Sutradan žene odlaze na njegov grob i putem postavljaju sasvim logično pitanje: nije im jasno tko će im otkotrljati kamen s vrata Isusova groba. One su svjesne da su fizički slabe i da to same ne mogu, ali ipak se ne vraćaju natrag. Žene ustraju prema Isusu. No, ako zaroniš dublje vidjet ćeš da svatko od nas postavlja to isto pitanje na putu prema svome grobu. Čovjek ide prema smrti, smrt mu je neizbježna. I na tom putu čovjek se pita tko će njemu riješiti problem njegova groba. Pita se što se nalazi u grobu i ima li nešto nakon njega. Napose, postavlja pitanje ima li života nakon smrti. Veliki kamen koji je postavljen na vrata groba čovjek može postaviti, ali ga nitko ne može dignuti. Međutim, to više nije ni potrebno: kamen je otkotrljan i sva su pitanja već odgovorena. Isus je otkotrljao kamen i dao odgovore na pitanja života i smrti. Isus je uskrsnuo! Smrt je pobjeđena! Aleluja! Aleluja!
Dragi moj brate, na koncu ovog tvog hoda kroz korizmu želim ti čestitati na ustrajnosti i hrabrosti. Nadam se da su te ove lekcije usmjerile ka dubljem razmatranju Božje riječi i da si se Bogu barem malo uspio približiti. Duhovni život s ovim vježbama ne staje i neka ti sve ono što je bilo dobro među ovim vježbama pomogne za dalje. Žao mi je ako ti nisam pružio ono što si možda očekivao, i ja sam mislio da ću puno više napraviti kad sam počeo pisati. Nisam ti mogao dati ono što nemam, a sve ono što imam pokušao sam ti dati na najbolji mogući način. No, više puta sam se uvjerio da Bog pronađe načina kako doprijeti do čovjeka, pa ostavljam Božjoj providnosti da s učincima ovih vježbi upravlja kako hoće. Ali ako išta, ove su vježbe uspjele barem za mene jer sam i sâm pisanjem kročio u pustinju.
Neka te Bog blagoslovi na daljnjem putu i od srca ti želim sretan i blagoslovljen dan Uskrsnuća Gospodinova! Aleluja! Aleluja!
mag. theol. Darko Rapić