Dobri papa, kako ga je narod prozvao, Ivan XXIII bio je poznat po svojoj duhovitosti, spontanosti i mudrosti. Jednog dana u audijenciju mu je došao novoimenovani biskup. U kratkom razgovoru biskup se potužio papi da mu nova služba ne da spavati.
“Otkad ste me imenovali za biskupa ja jednostavno ne mogu ni oka sklopiti”, govorio je, “samo mi se, po svu noć, vrzmaju po glavi razne brige.”
“O”, uzdahne papa Ivan Dobri sažalnim glasom i pogleda biskupa s puno razumijevanja, “prvih tjedana, nakon što sam postao papa, i meni se događalo jednako tako. Ali, onda sam jednom vidio svojeg anđela čuvara koji mi je šapnuo:
‘Ivane, ne smatraj se toliko važnim…!’ I otada opet spavam.”
Iz papinskog arhiva