Isus nas poziva na iskorak iz ove naše ograničene ljudskosti. Na iskorak prema Bogu.
Težak je ovaj poziv, ljubiti svoje neprijatelje. Često čujemo ili ponavljamo da je Isusovo učenje toliko lijepo, toliko plemenito, toliko ljudsko, da bi se na temelju njega mogao izgraditi novo društvo u kojem bi prebivao mir i razumijevanje, blagostanje te uzajamno poštovanje i ljubav. Ali kada plemenita evanđeoska načela trebamo ostvariti u svakodnevnom življenju, tada postajemo nesigurni, tada je teško učiniti iskorak iz ovog uobičajenog ljudskog. Ne znamo što bismo započeli s evanđeoskim načelima u gospodarstvu, politici, na radnom mjestu, ponekad čak ni u svojoj obitelji.
Ako bismo željeli živjeti onako kako nam Isus preporuča sigurno bismo brzo dospjeli na periferiju današnjeg društva. Stoga može li se danas pošteno živjeti, kada se svi guraju, laktaju, kada se čini da je svijet prepun neprijateljstva, kad svatko gleda samo sebe i svoj vlastiti interes. Kako pronaći put između rezignacije i vraćanja istom mjerom, to jest put nenasilnog otpora nepravdi i tlačenju? Da nam bude jasno Isus ne želi reći da popustimo zlu da cvate i raste.
Čovjek je dužan suprotstaviti se zlu, „pobijediti“ zlo. Ali kako? Ne postupati nagonski, nepromišljeno i tako postati onakav kakav je tvoj neprijatelj. Tada je on pobijedio. Pretvorio tebe u sebe. Nije ovdje riječ o osjećajima koji nas obuzimaju, već prije svega o djelima. Riječ je o tome da je jedino moguće neprijatelja pobijediti i razoružati djelima ljubavi i od neprijatelja učiniti prijatelja. To je trajna provokacija i poticaj da u malim koracima, postupno ali odlučno, odgajamo sebe i druge za nenasilje, odbacivanje predrasuda, antipatije i averzije prema drugima, za oslobađanje od negativnih otrova kao što su mržnja ili strah, za prihvaćanje različitosti u svijetu, spremnost na dijalog i otvoreno sučeljavanje s drugima.
Krist nam pokazuje svoju beskrajnu dobrotu i zove u svoj otajstveni duhovni prostor dobrote i ljubavi. Ako na takav način promislimo i aktiviramo ljubav prema neprijateljima, tada će u našoj duši nastupiti zanimljiv obrat, shvatit ćemo da je ljubav prema neprijatelju vrlina velikih duša, duša koje su na putu prema Božjoj svetosti. Takav je bio Isus, njegova ljubav je bila bezgranična, i takvima želi i svoje učenike, da svojoj ljubavi ne postavljaju granice.
Don Damir Bistrić
