Sv. Katarina Sijenska u svojoj je osobi najizvrsnije povezala mističarku ali i djelatnu misionarku, putnicu, pregovaračicu, miriteljicu, gotovo bi se moglo reći “političarku” 14. stoljeća.
Djetinjstvo i rana mladost sv. Katarine Sijenske donekle su nalik životopisima mnogih drugih svetica. Ipak, malo je koja od njih imala sestru blizanku, a k tome još dvadeset i troje starije braće i sestara poput Katarine. Rastući u pobožnoj obitelji mala je Katarina već u šestoj godini imala prvu viziju, u sedmoj je odlučila zauvijek ostati djevicom. Da bi dokazala čvrstinu svoje odluke i omela roditelje u nakani da je udaju, u petnaestoj je godini potpuno ošišala svoju bujnu kosu..
Legenda pak zbori kako su roditelji prihvatili njezinu odluku onoga dana kad ju je otac zatekao kako sabrano moli, a nad glavom joj lebdi golubica. Godine 1363. Katarina je ušla među sestre dominikanke i sljedeće godine provela je u potpunoj samoći, askezi, kontemplaciji i molitvi. U mističnom zanosu doživjela je i svoje zaruke s Kristom, pa je do kraja života na prstu nosila (svima drugima nevidljiv) prekrasan prsten.
Bilo je tako sve do jednoga posebnog viđenja kad ju je Isus pozvao da iziđe iz toga “zatvorenog” svijeta i posveti se apostolatu. Tako sv. Katarina zadnjih deset godina svoga života provodi na stalnim putovanjima. Uz skrb za siromahe i bolesnike, kojima je svojom molitvom često vraćala željeno zdravlje, sv. Katarina postaje prava miriteljica među gradovima i državama. Borba za obnovu u Crkvi odvela ju je i do Avignona, do pape Grgura XI. kojega je svojom oštroumnošću i odlučnošću čak uvjerila da se iz Avignona vrati u Rim!
Iako je bila bez škole, za sobom je ostavila veliko pisano djelo “Dijalog” (prikaz mističnoga puta do spasenja) i čak 375 pisama! Svoje je poslanice i mudre misli diktirala drugima, onima što su je okruživali i pratili kao sveticu još za njezina života. Ostajući u duši mističarka, sveta je Katarina silno čeznula da se što više suobliči svom nebeskom Zaručniku, a 1375. u crkvi sv. Katarine u Pisi na čudesan je način, kao i sv. Franjo Asiški, zadobila Isusove rane na nogama, rukama i prsima. Njezinu sličnost i poistovjećenje s Kristom na neki način potvrđuje i detalj da je sv. Katarina umrla (1380. u Rimu) baš u “Isusovim godinama”, upravo s navršene 33 godine. Papa Pavao VI. proglasio ju je 1970. naučiteljicom Crkve, a papa Ivan Pavao II. 1999. godine suzaštitnicom Europe. Spomendan joj je 29. travnja.
Izvor: Glas Koncila
