Isuse, u našem svakodnevnom životu mnogo toga skupimo: i dobroga i lošega. Svaka negativna misao koja nam prostruji kroz glavu zakači koju moždanu vijugu, pa napravi nered.
Zbog toga smo tužni, razočarani, zabrinuti, gotovo i ogorčeni. Za povratak dobru potrebno je katkada i više vremena. Zato te, Isuse, molimo da budeš i naš duhovni liječnik. Mnoge si bolesnike ozdravljao, mnogima povratio vid, prohodali su hromi, a gladni su siti odlazili kući svojima. Štoviše, pokazao si i da imaš suosjećanja prema svim ljudima.
Tomu se i mi nadamo. Vjerojatno naša bolest nije poput bolesti Tvojih suvremenika, ali smo svejedno, potrebni Tvoga zahvata. Iako smo različiti u odnosu na ljude Tvoga doba, i od nas tražiš isto: vjeru! Govorio si: Neka ti bude kako si vjerovao; ili: vjera te tvoja spasila. Tim ili sličnim riječima si obuhvatio njihovo stanje i tako uslišao ono za što su Te molili.
Ti ćeš, Isuse, rado zahvatiti i u naš život, oporaviti u njemu ono što je potrebno. Sigurno ćeš isto tako tražiti da nam vjera bude takva da bez i malo sumnje učiniš promjene u nama. Tu, Isuse, često padamo. Vjera nam je slaba. Umnoži nam vjeru! Pomozi nam vjerovati da ćeš Ti sve izvesti na dobro. Isuse, ti si u stanju od kamena napraviti djecu Abrahamovu; s Tvojom milošću i suhe kosti bivaju oživljene. A kakvi smo mi? Kakvi god da jesmo, Gospodine, djeluj. Djeluj, ali ne snagom naše vjere, već silom svoje Božanske moći i Svoje ljubavi. Znaš, Isuse, koga imaš! Ne uzmi nam ovo za zlo, već shvati kao izraz povjerenja u Tvoju svetu volju i ljubav kojom samo Bog može ljubiti svoja bića. Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao – tko će opstati. Zato: primi ove naše riječi kako izraz svojevrsne vjere da ćeš unatoč našoj slaboj vjeri nas učiniti sebi slične, Tebi nalik po veličini Tvoga srca.
Ako se, Isuse, pitaš što ovako ne bismo češće razgovarali; zašto Ti se ne bismo češće prepuštali u Tvoju volju – odgovor bismo samo tražili u izlikama; tražili bismo izgovor, a i sami smo svjesni da je to daleko od istine. Možda ćeš svjedočiti i protiv nas da su nam molitve samo nabrajanja i da nam stega ne prija, te Tvoje riječi za leđa bacamo (prema Ps 50)? Pravo Te štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim, njemu ćeš pokazati spasenje svoje – tako nam poručuješ. I tu se, Gospodine, tebi obraćamo za pomoć. Molimo te, pomozi nam ići stazama pravim tj. Tvojim. Odlutamo tako gdje je zamamnost oka; gdje trenutno vidimo lakši put. Ako je lakši, ne znači da je ujedno i bolji. Zato, Isuse: uzmi nas pod svoje i ne daj nas nikome!
Vlč. Marinko Stantić
