Svako vrijeme donosi svoje standarde obrazovanja. Uvijek su se đaci pitali: Trebam li ja sve to u životu? Što mi treba za život. Stariji ljudi kažu da obrazovanje treba usmjeriti temeljne stvari života a to su vrijednosti zajedničkoga života, poštovanje jedan drugoga, zahvalnost i kao vjernici sve usmjeriti prema Bogu.
U današnjem prvom čitanju iz knjige Mudrosti kaže se, da od Boga dolazi mudrost i niti jedna ljudska mudrost nije njoj ravna. Mudrost Božja ima posljednji cilj: zajedništvo s Bogom u nebu. To se ne smije izgubiti iz vida. To dariva pravednost i mir. Molimo Boga za Duha Mudrosti. U drugom čitanju iz knjige Hebrejima nam govori o snazi i životnosti riječi Bog. Riječ Božja je izvor mira i utjehe za sve životne prilike. U njoj se susrećemo s mudrošću koja dolazi od Boga. U evanđelju po Marku susreće mladi čovjek Isusa. On traži životnu orijentaciju i naziva Gospodina dobrim. Isus ga upućuje na zapovjedi Božje i kaže da je jedino dobar i savršen Bog. Zapovijedi su put u vječni život. Zapreka može biti zemaljski posjed i za to ga poziva da proda sve i pođe s njim. Isus želi da mladi čovjek bude slobodan. Tako postaje slobodniji za ljubav prema Bogu i ljudima.
Plaća kraljevstva nebeskoga nadilazi sve ljudske kategorije. Tako je živio sveti Franjo u potpunom siromaštvu. Potpuno služiti Bogu znači imati srce slobodno za sve neuredne ovisnosti. Stvarima se moramo služiti, ali ne biti od njih zarobljen kao ptica u krletci. Neka nas Duh Sveti potiče da prihvatimo pravu slobodu nad zemaljskim dobrima. Ne radi se o odricanju dobara kao takvih, nego da naše srce bude slobodno za blizinu Božju i predanost Bogu. Zašto je posjedovanje zemaljskih dobara opasno. Čovjek želi steći dobra, ali ih i povećati. On se također boji da mu ih netko ne ukrade. Bogatstvo rađa škrtost i želi uvijek više. Znamo koliko malo spavaju oni koji imaju velike firme. Bogatstvo ne da mira jer je ono velika napast da se obrani i poveća. Kao kršćani trebamo se dati poticati od Duha Svetoga koji nam daje pravu slobodu. Pri tome se misli da se čovjek u srcu mora odreći onoga što ima. Ne vodi nas Bogu bliže odricanje kao takvo, nego predanost vlastitog života i sa svim povezanim dobrima Bogu iz ljubavi da tako iznutra budemo slobodni. Bog nama sprema veća dobra od onih koje mi stječemo.
Životno zadovoljstvo se ne da mjeriti imetkom. Novac sam ne čini čovjeka sretnim. Tijelo treba hranu stan i odjeću, ali to nije hrana ljudske duše koja teži za srećom. Ljudska duša kao nevidljivi duh se ne hrani materijalnim stvarima. Ona čini čovjeka zadovoljnim, ali ne i sretnim. Izvor ljudske sreće je ljubav. Ljudska ljubav je prolazna, a Božja neprolazna. Ljudi često traže od ljudi ljubav koju samo Bog ima kako što je to slučaj u braku, pa ubrzo se razočaraju brakom. Isus se nije oslanjao na ljudsku ljubav nego samo na ljubav svoga nebeskoga Oca. Nikakva se ljudska ljubav ne da mjeriti s Božjom ljubavlju. Budući da se Božja ljubav ne da mjeriti s nikakvom ljudskom ljubavlju, jasno je da svaki čin čovjeka mora biti usmjeren prema Bogu. Sveci su uvijek govorili da im ništa ne treba. Bog im je dosta. Zato je susret s Bogom najveći događaj u ljudskom životu. Niti jedan drugi događaj se ne može mjeriti s tim. Ljudi prave reklame s velikim duginim bojama privlačnim. Iza toga ne stoji ništa. Iza molitava i riječi Božje stoji neizmjerno blago koje čovjeka ne usrećuje privremeno nego mu donosi trajnu sreću. Tražimo zajedništvo s Bogom koje ne može zamijeniti nikakvo ljudsko blago.
Don Luka Vuco
