»Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.« (Lk 21, 1-4)
Dati Bogu sav svoj žitak, cijelo svoje postojanje, događa se u intimi srca, daleko od javnih priznanja i javnih odobravanja. To je duboko osobni čin u kojem se čovjek odlučuje da će svoju egzistenciju, cijeli svoj žitak, usmjeriti i darovati Bogu. Taj čin okuplja sve čovjekove sposobnosti i usmjerava ih prema Drugom koji je vječno prisutan i koji vječno nadilazi svako čovjekovo postojanje.
To je najhrabriji čin koji čovjek može napraviti, a u isto vrijeme to je čin potpunog oslobođenja od samoga sebe i vlastitog egoizma. I zbog toga je čin darivanja Bogu uvijek i čin darivanja bližnjemu, koji je kao slika Božja svakodnevno prisutan u čovjekovom životu.
don Boris Vidović
