Dekadencija današnjeg kršćanskog života na mnogim poljima otvara teren novim poganskim religijama. Religije konzumerizma, korporacijske religije, religije znanstvenosti, religije moći, religije novca, religije novinarstva. One nasilno kreiraju današnji život.
Te nove religije i njihove vođe određuju što je dobro a što je loše. Oni kreiraju stavove i uvjerljivo prenose svoje dogmatske doktrine. Svi drugi ne smiju se ne slagati sa njima jer inače u suprotnosti se dobije po prstima. Ovaj fenomen dekadencije kršćanstva je vidljiv jer se u kršćanstvo pošto poto željelo svega i svačega ubaciti samo kako bi se sve svidjelo svima. Olako se željelo stvoriti nekog novog Krista koji je sve samo nije pravi On. Doista evanđeoski Krist je za ovaj svijet i njegove religije kontraverzan. Jer nosi istinu. Svima nama se može reći sve jer smo grešni i svojim grijesima nagrđivamo lice Božje. Premda radimo na sebi ipak je grijeh onaj koji nas čini ne autentičnima. Svaki naš grijeh ostavlja svoje posljedice.
No Krist je jedini svet, onaj kojemu se ne može ništa prigovoriti. Kristov dolazak u naše srce i naše živote donosi ogromne promjene. Samo Krist evanđelja ima snagu utjehe, snagu obraćenja za novo čovještvo. Zato nam je jasno da došašće nije neko vrijeme lagodnosti već vrijeme koje iziskuje ogroman duhovni napor i odricanje. „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih a objavio malenima.“ Otkrivati blago evanđelja nas čisti za blagoslov koji dolazi od Boga. Ono nas čisti od svih krivih religija koje tlače i teroriziraju vjeru. Stoga neka ovi naši maleni koraci koji tapkaju u mraku budu obasjani svjetlom prve adventske svijeće za život svetih u potrazi za Njegovim slavnim prebivalištem u našem srcu.
don Damir Bistrić
