U ono vrijeme: Dođe Isus do Galilejskoga mora, uziđe na goru i sjede ondje. Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima.
Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.” (Mt 15, 29-37)
Možda jedino hromi, kljasti, slijepi, nijemi, i svi oni osakaćeni i ranjeni različitim životnim tegobama, mukama i vlastitim grijesima, mogu, iz onih svojih najintimnijih dijelova, iskreno tražiti Gospodina.
U tom susretu s njim, u njegovoj ganutosti s njihovim životima, događa se i njihovo izlječenje i zacjeljenje: oni više nisu nepotpuni ljudi prezreni od svih pa i samih sebe, već osobe nasićene kruhom života, spremni vratiti se na mjesta vlastitog ranjavanja i biti svjedoci Božjeg suosjećanja i Božje ljubavi prema njima.
don Boris Vidović
