Slikovito nam je došašće, kao jedan adventski kalendar koji možda visi i u vašem domu u kojem djeca neprestano iz dana u dan otvaranjem pojedinog datuma dobivaju jedan slatkiš koji ih pripravlja za dan Božića.
Kao i oni s nestrpljenjem čekamo i mi kada će nam doći dan Božjega rođenja. Premda je sve oko nas u nekoj žurbi i već zahuktalim traženjima darova kako bismo razveselili one koje smo planirali razveseliti ostaje nam zastati pred onim koji je ispunjenje radosti. Koliko god darova primili ili planirali podijeliti sve nas to dovede onda do onog trenutka u kojem vidimo jesmo li pogodili ili ne očekivanja onima kojima smo namijenili dar. Nažalost sve se svodi na jednu životnu potrebu svidjeti se dugima.
U svijetu u kojem prebiva duhovna osamljenost i praznina teško se može pronaći veselje i radost. Kao vjernici svjesni smo situacije koja je oko nas i znamo da nijedan materijalni dar ne može usrećiti čovjeka u njegovim težnjama koje nosi u svojem srcu. Teško je kada shvatiš da je duša koju nosiš ne nastanjena dobrim ljudima i da si osamljen u društvu ma koliko god ljudi bilo oko tebe.
Bog je naš otkupitelj kojega iščekujemo s radošću. No potrebno je trošiti svoju snagu na nešto što je ne bitno. Budi dobra osoba radi sebe, no ne troši vrijeme za to dokazivati. Bog želi doći nama osobno kao dar. On želi doći k nama na naše prazne ulice života. Ne na ulice naših uspjeha i naših ostvarenja, našeg egoizma. On želi biti s nama. Dopustimo mu da on postane naš otkupitelj. Nemojmo se umisliti da na sebi nemamo još puno raditi. Nažalost svijet bi radije htio susresti Boga izvan onoga što on jest. Tako se već planira božićni ručak, dekoracija ali ako nema sakramentalnog života tada smo mu zakrakunali vrata katancem da ne uđe u naš dom. „Kraljevstvo nebesko silom se probija.“ Sila ljubavi navještaja Njega poput vjernog svjedočanstva Ivana Krstitelja. Zapitajmo se koga mi to svojim životom i svojim spremanjem prorokujemo da li Krista ili nekog djedicu s bradom bez Boga.
don Damir Bistrić
