»Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste — sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
Pomalo nestvarnim čine se Isusove riječi da Kraljevstvo Božje dolazi gotovo samo od sebe, htjeli to ili ne. Čovjeku naviknutom da uspjeh dolazi samo nakon ustrajnog i teškog rada, dobiti izvanredni dar bez imalo vlastitih zasluga postaje neprihvatljivo. Naučen da gratis proizvodi to nisu, to i gratia – milost izaziva sumnju i gleda je podozrenjem.
No, dovoljno je samo jedan čovjekov da Bogu kako bi se Kraljevstvo Božje nezaustavljivo počelo širiti u njegovoj nutrini. Poput vode koja traži pukotine kako bi se širila dalje, tako i Kraljevstvo Božje traži pukotine naših vlastitih grijeha kako bi kroz njih ulilo svoju milost, i dalo nam kušati neiscrpne izvore radosti.
don Boris Vidović
