Je li Isus došao da svoje učenike uči o tajnama ribarstva? Nipošto! Htio im je kazati da odsada mijenjaju zvanje i postaju ribarima ljudi. Moraju sve napustiti i biti učenici Gospodnji.
Što se zapravo misli pod pozivom da budu ribari ljudi? Love li se ljudi kao ribe? Da li se ljude dobiva i protiv njihove volje? Za pravi odgovor na ova pitanja želimo vidjeti kako je Isus Krist ljude dobivao za Kraljevstvo Božje. 0n Sin Božji nije s ljudima manipulirao nego je svakog čovjeka prihvaćao u ljudskom dostojanstvu i poštovanju. Nikoga nije htio nagovarati da ga slijepo slijedi, nego ga uvjeriti u ispravnost njegove poruke. Isus je podnosio ako mu netko nije davao vjeru ili se urotio protiv njega. U svemu je Sin Božji davao svjedočanstvo istine i ljubavi. Upravo tako je nastupao kao ribar ljudi te i njegovi učenici trebaju ga tako nasljedovati. Put Crkve je poštivanje svakog čovjeka jer je u svakoj ljudskoj osobi prisutna slika Božja. Sam Bog susreće u najdubljoj nutrini svakog čovjeka i poruka spasenja upravlja savješću čovjeka da ga svijetlo istine obasja i ispuni srce ljubavlju prema Bogu i čovjeku. Povijest kršćanstva je uvijek povijest naviještanja evanđelja. I jer je naš Gospodin svoju vlastitu riječ povjerio čovjeku on može napraviti i grešku.
Sv. Pavao veli: Ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju, ali milošću Božjom jesam što jesam. Svjestan je, dakle, da je sve dobro u njemu isključivo Božje djelo. Bog me diže i pridiže. U povijesti Crkve bilo je, nogo velikih ljudi koji surađivali s milošću Božjom. Crkva počiva na temelju apostola i tako je postala sveta. Mi smo vjerodostojni svjedoci jer nam je riječ Božja dana i na njoj gradimo svoj život. Što se događa u srcu čovjeka koji se otvara spasonosnoj poruci Kristovoj? Isus prašta grijehe jer za njih umro i uskrsnuo da nas otkupi od svega zloga. Crkva Kristova nastavlja spasonosno djelo. Mi pripadamo Crkvi koja je od Boga sveta, a sastoji se i od ljudi koji uvijek iznova griješe.
Svima nam je potrebno zajedništvo s Isusom Kristom i Duhom Svetim. Ne može nas nitko zamijeniti u odlukama vjere. Nismo ribe koje su se zaplele u mreži. Bog nam je dao slobodu i nju poštuje u našim odlukama. Kad se otvorimo njegovoj ljubavi tada iskazujemo Bogu čast koji je dobar iznad svake mjere, te nas ljubi i djeluje za naše spasenje i dobro naših suputnika već sada na zemlji. To je ohrabrujući poziv i za nas. Svjesni smo svoje slabosti, ali smo još više svjesni da smo po krštenju i potvrdi, snagom euharistije, postali prava djeca Božja, Božji miljenici, pomazani snagom Duha Svetoga za svako dobro djelo. Tom snagom mi možemo i trebamo činiti dobro, možemo i trebamo ljubiti Boga i bližnjega, i trebamo izgrađivati Božje kraljevstvo ovdje na zemlji sve do sretne vječnosti. Bog u nama i po nama želi uspostaviti Božje kraljevstvo na zemlji. Isus je zato i došao na svijet.
Svjesni smo da je u nama Božja snaga, a ne naša, te smo kadri činiti velike stvari, baš kao što su ih činili i apostoli na temelju kojih stoji cijela Crkva Božja. Mi u svojoj slabosti i maloj vjeri nismo ni svjesni kolika je velika Božja sila u nama. Kao razlog masovnog odlaska hrvatskih obitelji u inozemstvo je nedostatak poštenja. Hrvatsko se društvo moralno slomilo, kažu stručnjaci. Dajemo glasove onima koji nisu pošteni. Bog može po nama učiniti velike stvari samo ako se potrudimo biti njegovim suradnicima. U svojoj obitelji i u svom okruženju možemo utjeloviti Božju strpljivost, dobrotu, praštanje, Božju ljubav i milosrđe. Bog treba naše ruke i naše srce. Daj da mu budemo dobri suradnici, ribari ljudi.
don Luka Vuco
