Splitska je Olimpijka Blanka Vlašić ugostila na “Susretu u riječi”, u splitskom Sjemeništu, Željka Pervana, glumca, scenarista i stand-up komičara. Razgovarali su o vjeri, svojem doživljaju vjere, ali i životu samom.
Ovo je bio treći po redu “Susret u Riječi”, koji je Blanka počela voditi prošle jeseni i koji je doživot toliko dobar odjek u javnosti, da se – doslovno – tražilo slobodno mjesto u inače velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa.
Svojevrstan uvod u njihov razgovor dao je fra Ante Vučković, tumačeći tekst iz Evanđelja o Luki: “Progovori njemak”.
– Bez riječi nas može ostaviti Sveto, ljepota, iznenadna dobrota, no ponekad nam zlo oduzme riječ, baš kao i tjeskoba, pokušao je fra Ante osvijestiti važnost riječi, ali i upozorio na tehnike koje su se koristile nekoć, ali se, na žalost, koriste i danas, tehnike koje okreću istinu.
– Prvo se preusmjerava pozornost, pa se mijenja tema, potom se plasiraju optužbe i nakon toga se nalazi dodatan skriveni scenarij.
Upozorio je i na žrtve kojima njihovi zlostavljači zabranjuju da govore o onom što im se događa, pa ih tako dodatno muče.
Željko Pervan je otvoreno svjedočio svoju vjeru, kazujući na sebi svojstven način svoje viđenje Boga.
– Meni dokaza ne treba, ja vjerujem. Vjerujem u Boga koji je Ljubav, kazao je, dodavši kako razumije one koji promišljaju svoju vjeru, pa pronalaze zamjerke Bogu u, recimo, patnji.
– Zašto neki pate, a ničemu krivi nisu? Ako im Bog ne može pomoći, onda nije Svemoćan, ako im ne želi pomoći tada je monstrum. Što su Bogu skrivili? Ništa! To je jednostavno patnja ničim uzrokovana, kazao je Pervan.
A potom je “zaiskrilo” između Blanke i njega, jer im pogledi na vjeru nisu baš isti. Na njenu tvrdnju kako svatko od nas treba naći put k svetosti, na način da kroz život ide pošteno, glumac joj je kazao:
– Skačeš previsoko! Nismo mi jedna vrsta, mi smo sedam milijardi vrsta. Nećeš vidjeti da lav pase travu, niti da gepard trči 25 kilometara na sat, ali ćeš među ljudima naći i Mozarta i Hitlera.
Ustvrdio je kako mu snagu u životu daju supruga i njihove kćeri, jednostavno zato jer ih voli, sretan što ih je “naoružane” ljubavlju pustio u svijet.
Priznao je kako već desetljećima ne jede petkom, ne zato jer Bogu treba njegov post – već zato jer je dao riječ Onom kojeg voli. Isto tako nikada, bez obzira na umor, neće usnuti bez molitve.
– Biti svećenik i biti liječnik to su dva poziva, sve ostalo su zanimanja. No, nemojte misliti da su svi oni na pravom mjestu, neki su dobrano zalutali, bio je kritičan, nazivajući crkvu samo kamenjem, naglašavajući koliko je bitno razumjeti vjeru.
– Kada čujem: “Bog me kaznio!” – zgrozim se. Ma nije te čovječe Bog kaznio, kaznila te tvoja pohlepa, glupost, loša ambicija. Bog ne kažnjava, Bog voli, Bog je savršen, ljubav sama, kazao je.
Izvor: www.slobodnadalmacija.hr Slika: Jakov Prkić / CROPIX
