Cijeli svoj život nekako kalkuliramo u svemu. Uvijek tražimo nešto što je povoljnije. Nešto što iziskuje što manje truda i napora.
Zašli smo u nekakvo stanje jalovosti prema svemu. Čovjek današnjice je površan. Sve što radimo iako mislimo da je kvalitetno zapravo je površno. Površni smo u svemu čak i u onom što nam je toliko važno. Susreti su nam postali odrađivanje. Više ne nema radosti koja nas spaja. Nedostaje nam otvorenosti prema svemu što je dobro. Začahurili smo se u svojim mislima. U strahu smo kako nas ljudi percipiraju. Živimo uvijek na razinama u kojima ugađamo drugima kako bi bili prihvatljivi za njihovo društvo. Žrtvujemo svoje osobnost samo da bi nas ljudi prihvatili. Podredili smo sve drugima na uštrb sebe i svojeg života. Koliko god sami sebi određujemo putanje života uvijek prigovaramo da je Bog onaj koji nas ograničava. Okrivljavamo ga da je on onaj koji stvara nezadovoljstvo u životu. No tamo gdje je strah i okrivljivanje zbog vlastitih promašaja i nesavršeni samo je znak da nam nedostaje ljubavi.
Pismoznanac danas Isusu postavlja pitanje koja je zapovijed prva od svih ostalih. Pismoznanac kao i mi želimo nekako uklopiti Boga u život bez puno truda. Tražimo od Isusa recept koji će nas osigurati za život. Tražimo jasne odgovore i očekivamo ne zahtjevne intervencije. Uvijek tražimo ta neka laka rješenja. Izmoli dvije Zdravo Marije i sve će biti na svome. Molit ću devetnicu pa će Bog učiniti čudo. Isus izgovara zapovijed o kojoj sve osvisi. „Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje!“ Iz ovoga proizlazi svaki blagoslov. Kroz ljubav prema Bogu vjernik spoznaje sve tajne života. Tamo gdje ne postoji ljubavi prema Bogu nema ni blagoslova.
Današnje čovječanstvo razmeće se sa ovom riječi. Svi svakoga i svašta vole. No ljubav koja je sveprisutna nije posvećujuća to je ljubav prema destrukciji. Sve što takne današnja ljubav sruši i uništi. Toliko čovjek voli prirodu da je sve betonizirao. Toliko se voli ljubimce a uništene su tolike životinjske vrste i raznolikost. Ljubav prema čovjeku postala je tolerancija. Toliko smo narušili tu najdivniju riječ. Zagadili smo je svojom površnošću i sebičnošću. Kakva je onda to naša ljubav prema Bogu. Jeli on sve naše ili je ipak auto, stan, lagodan život, na prvom mjestu. Ako nema ljubavi prema Bogu kakva li će biti prema čovjeku. Sve je to na razini plastičnih ruža i plišanih srdaca iza kojih se krije samo privremeni interes za iskorištavanjem. Krist zato nam i daje nastavak zapovijedi. „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ Odraz zapovijedi ljubavi među nama vjernicima napravili je veliki jaz, provaliju koja je nepremostiva sve dok se ne pokrene ljubav vjere u nama. Kroz sitnice zapravo se vidi sve. Kome je stalo do tebe. Tko te poštuje. Tko ti je prijatelj a ne onaj koji sve čini da te iskoristi. Pred nama je veliki izazov i protiv. Vjernik živi od ljubavi Božje. On je odsjaj i slika Božje ljubavi. U Boga nema ništa polovično. Vjera je potpuno predanje Božjoj volji.
Lijepo to kaže sveti Ivan apostol: „ Kako možeš reći da ljubiš Boga kojega ne vidiš, a mrziš brata svojega kojeg vidiš.“ Osjeća se velika potreba novog zamaha života vjere. Od danas se vježbajte u ljubavi. Krenite od svoje obitelji, razdajite se njima u ljubavi i njegujte ljubav koja nije okaljana i ponižena od današnjeg vremena i čovjekovih nakaradna. Ljubav se ne kupuje, novcem, niti stvarima. Ni jedan mobitel, tablet, ni jedan auto, stan nije ljubav. Ljubav je provesti dragocjeno vrijeme sa svojim ukućanima. Danas recite svojoj supruzi da je voliš, svom suprugu da ga voliš. Zagrli svoje dijete. Provedite sve vrijeme s njima. Učite zajedno. Igrajte se. Jer jedino što se pamti je onoliko koliko ste s njima proveli svojeg vremena. To su paljenice, žrtve ljubavi važnije od bilo čega ostaloga. Jer sve ostalo je ništa. Neka vas Božanska ljubav preobražava u nove ljude ljubavi božanske i njegova ljubav nek vas blagoslovi.
don Damir Bistrić
