Započinjemo posljednji tjedan pred nedjelju muke Gospodinove. Pripremamo se za dane kada ćemo obnavljati intenzivno ono što je Bog učinio za nas i naše spasenje.
No kao i sve jako se brzo zaboravi dobro pa tako i dobro koje je Bog učinio za nas. Život nas uvijek odvede daleko od Božje blizine. Olako se predamo životarenju u svakodnevnici a potreba za Bogom postane samo onda kad nam je potrebno. Nažalost to je nezahvalnost u kojoj svi sudjelujemo. Osobno nam je teško i osjećamo se izigrani kad spoznamo da onima kojima smo činili dobro da su nezahvalni prema svemu što je učinjeno za njih. Naša povrijeđenost prerasta u uvrijeđenost. Preispitivamo se gdje smo pogriješili. Analiziramo situacije. Pokušavamo razumjeti kolika može biti ljudska ravnodušnost i nezasitnost na tuđe dobro.
Isus se danas nalazi u žučnoj raspravi. Farizeji se obrušavaju na njega. Izgubili su svu svoju sigurnost. Njihova reakcija je burna i oni u svemu u njemu gledaju krivca za svoje stanje. Toliko su iziritirani da ne kriju svoj bijes. Nemaju više niti granica. Ono što je Isus ukazivao želeći ih upućivati u život od njih je primljena kao napad. Njihov bijes je samo odraz njihove velike žalosti. Koliko god znaju da je njegov navještaj istinit. Koliko su god svjesni da svaka njegova primjedba stoji. Ne mogu se pomiriti s tim već ga obezvrijeđuju. Udaraju ispod pojasa. Žele ga kompromitirati pred mnoštvom i ocrniti njegovo dostojanstvo. Isus se toga ne boji. Samo oni koji nemaju argumenata mogu ustajati u svome bijesu i ustrajati u zlu. Takav je i naš život.
Ukoliko se želimo zauzeti za dobro za istinu uvijek smo izvrgnuti udarcima ispod pojasa. Kad ponestane argumenata onda se sve generalizira. Udara se na sve strane i pokušava nametnutu istina koja je zapravo laž. No za razliku od Isusa mi se povlačimo. Ustupamo mjesto onima koji su neumorni progonitelji dobra i koji svojim licemjerstvom drže predavanja o svojoj čestitosti a zapravo u njima nema ništa. Njihov bijesni govor i nadjačavanje nisu ništa doli scena iz današanjeg čitanja proroka Danijela o Suzani i pohotnim starim pokvarenjacima. Čovjek je spreman učiniti sve. Spreman je lagati i učiniti svako zlo kako bi napakostio drugom. Toliko je osvete danas. Toliko je zajedljivosti. Toliko mržnje. Toliko pakosti. Vrijeme pokaže sve. Mnogi se prodaju za one koji su veliki humanisti a zapravo su vješti glumci koji su uništavatelji dobra. Svega čega se dotaknu unište jer nose u sebi obijest i nesnošljivost. Došlo je tužno vrijeme u kojem ljudi te vole samo kada imaju koristi od tebe. Iz današnjeg evanđeoskog odlomka Isus nas potiče da se ne povlačimo pred onima koji nas progone ili koji stvaraju o nama mišljenje.
Zadržimo svoj stav vjernika kojima je Krist uzor u životu. „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ Uvijek budimo jasni u svim životnim situacijama. Nikome se ne treba opravdavati kome smo povjeravali. Krist je naša uzdanica i snaga i on je naš put i istina i život. Sve ostalo je samo prolazna etapa koju se s Kristom uvijek prolazi uzdignuta čela i dostojanstva kojega nitko ne može oduzeti. Koliko je samo potrebno snage za ostati u Božjoj milosti, uspravimo se prema onom nebeskom. Usmjerimo svoja srca i nikada se ne bojmo biti jasni i dični svjedoci Božje ljubavi i milosti. Nikad ne zaboravite da o vama neće suditi bolji nego samo gori. Oni koji ne podnose vjerodostojnost i ljubav. Svjedočimo svojim životom ljubav Isusa Krista i neka nas ta ljubav blagoslivlje.
don Damir Bistrić
