Sveti tjedan koji smo započeli Isus provodi intimno sa svojim najbližima. Sa svojim prijeteljima kako smo to jučer čitali, sa Lazarom, Martom i Marijom te sa svojim učenicima.
To vrijeme ne posvećuje nikom nego onima koji su s njim neumorno hodili i bili svjedoci svega što Bog učini. Boravi s onima koji su krenuli s njim u neizvjesnost među opor i nevjernički narod koji je zaboravio Boga. Cijeli Izrael postao je sužanj svoje nevjere. Sužanj koji se usalio u svojoj samodostnosti financijskog mešetarenja. Sužanj koji je gledao samo svoju korist. Svoj vlastiti probitak kojega su kvarili rimljani jer su uzimali svoj zakoniti porez. Ići za Isusom bila je privilegije. Biti u njegovoj blizini značilo je biti ugledan i poštovan.
Događaj kojem svjedočimo u današnjem evanđeoskom izvještaju vezan je proslavu Pashe. Uokviruje se Isusovo javno djelovanje. Do sada njegov život i naviještanje cijelo vrijeme bilo je najprije pod prismotrom farizeja koji su pratili njega kao novonastali fenomen jer je mnoštvo išlo za njim. Promatrali su ga kao nekakvog zanesenjaka među mnogima u to vrijeme koji su se bavili mesijanskim pitanjima. No on je bio poseban. Njegovo učenje pratili su čudesni znaci. Dugačiji od proročkih kako je to do sada bilo. Bili su to doista mesijanski znaci. To im nije bilo po volji. Promatrali su to kao i ono kad se kaže da je svakog čuda tri dana dosta i da će sve završiti ubrzo. No nije bilo tako. Izjalovilo se sve što su mislili. Njegov nauk bio je britak. Jak i snažan bez okolišavanja. Nije se diplomatski odnosio prema ničem što je njegov meritum a to je vjera. Zašao je na njihov profesionalni teren. Zato su mu i radili o glavi. Prošao je mnoštvo nevolja. Njegovi sumještani iz Nazareta htjeli su ga baciti sa litice. Farizeji su vrebali kako će ga kamenovati. I na kraju sa beskrupuloznim velikim svećenikom, moćnikom i političarem ipak se odlučilo da je bolje da jedan umre za narod. Ajde sve je to se moglo i očekivati. Sve do današnjeg trenutka. „Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!«“
Ono što niko nije očekivao događa se kao posljednji udarac. Dvostruka izdaja. Izdaja iz koristoljublja i izdaja iz straha u zatajenju. Nitko od nas ne može reći da ne razumije što to Isus zapravo govori. Jer biti izdan i biti zanjekan jedna je od stvari koja je toliko dramatična u našem životu. Toliko vremena provodimo s ljudima s kojima svakodnevno dijelimo i dobro i zlo. Otvaramo im svoje srce. Dopuštamo da ti neki do kojih držimo da uđu u najdublje odaje naše intime. I onda se dogodi ta tragedija izdaje. Doista tada te nije briga ni za svijet koji ti neprestano čini nepravdu. Tada te nije briga za one koji rade o tvojoj glavi jer im se ne sviđa tvoj stas. Nije te briga na sumještane kada te žele strmoglaviti sa litice i kada te bacaju u provaliju jer te ne podnose radi tvojega dobra, inteligencije i uspjeha. Ali te spopadne smrtni strah. Ostaneš potresen kada te ti isti kojima si vjerovao prodaju za šaku bezvrijednih vlastitih interesa. Tada se ponašaju kao stranci kao da te ne poznaju. Druže se s tobom ali sve mora ostati na nekoj drugoj razini da se ne ugrozi njihov uzvišeni status na ljestvici podobnih. Postaješ zanjekan i stjeran u prikrajke. Trebaju te samo onda kad im nešto treba. Ako se suprostaviš toj tiraniji ne ljudskosti tada ono što si s njima dijelio, svoju ranjenost, svoju bol, iznose na vidjelo da još više otvore bolne rane.
Nema većeg neprijatelja doli zavidnog prijatelja. Od takvih se možete svemu nadati. Usprkos svemu što prilazimo ima jedan prijatelj koji ostaje uvijek vjeran. Ljudska su prijateljstva uvijek interesna. Bilo da se radi o iskorištavanju materijalnom, intelektualnom ili duhovnom. Ne dovodite se u situacije da svakome vjerujte pa da podlegnete izdajama. Ako se treba iskreno ikome povjeriti to uvijek možete onom koji zna što to znači biti prevaren i izigran i to od najbližih a to je naš Gospodin, Bog, Isus Krist. A s njim možete se naći uvijek. Uz svakog je od nas. Uvijek je plemenitog otvorenog dobrog srca prepunog razumijevanja za svaku životnu poteškoću i bol. S Kristom izgrađujmo svoj život i nikada ga nemojmo izdati ili zatajiti ni poradi interesa kako to biva poradi novca, stana i imanja ili pak straha od mišljenja drugih i podobnosti.
don Damir Bistrić
