Moćno odzvanja na početku svete noći uskrsni poklik Crkve. Otkupitelj Isus Krist je na križu umro tri dana bio je u grobu, a treći dan uskrsnuo.
Sumnjivci i nevjernici ne mogu to iznutra nikako prihvatiti: Nije moguće da se mrtvac vrati u život. Sa smrću je sve gotovo. Tko zna imali iza smrti nečega. S tim i sličnim riječima niječu vjeru u uskrsnuće. Je li lakomisleno vjerovati u uskrsnuće. Bog je izvor života i to je uskrsnućem Krista potvrdio. Sva četiri evanđelja oprezno prilaze uskrsnoj tajni. Nema ni znaka lakomislenosti nego izvještavaju neobično otvoreno o suzdržljivosti apostola i prihvaćaju izvještaje žena sa sumnjom smatrajući da je njihov izvještaj tipično žensko brbljanje. Jesu li uistinu žene bile lakomislene?
Evanđelje Lukino govori o ženama koje su u samo praskozorje žurile prema grobu. Ponijele su pomasti i tražile Isusovo tijelo. One nisu očekivale živog Isusa nego mrtvoga. Tim je više bilo njihovo iznenađenje koje započelo strahom kad su susrele dva čovjeka u svijetloj odjeći. Oni su rekli ženama: „Što tražite živoga kod mrtvih.“ Podsjetili su žene o Isusovom predskazanju da će umrijeti na križu i treći dan uskrsnuti. Gospodina su tek susrele kasnije. Je li bilo neodgovorno što su te događaje prenijeli apostolima? Ne! Delegacija apostola s Petrom i Ivanom načelu su išli to provjeriti. Našli su grob praznim. Kako nam evanđelje pokazuje nitko u početku nije računao s uskrsnućem Kristovim. Šok koja je prouzročila smrt na križu bio je veoma dubok. Vjerovali su da je Isus veliki prorok nevino osuđen na smrt. Tko je mogao vjerovati daje on Božji sin koji je prorekao da će treći dan uskrsnuti? Tek nalazak praznog groba, susret s anđelima na grobu i susret s uskrsnim samim mogao je žene i učenike uvjeriti da Krist Gospodin živi.
Apostol Pavao kaže: „Znamo doista Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!“ Isus je došao na zemlju da mi dođemo u nebo. Isus je postao čovjekom da mi možemo postati božanskim. Sin Božji je postao rob da mi postanemo slobodni. Isusa su mrzili da mi učimo ljubiti. Isus prašta da mi učimo praštati. Isus je bio izranjen da mi budemo izliječeni. Nebo je postalo tamno da mi možemo vidjeti njegovu slavu. Isus je postao trnjem okrunjen da mi možemo nositi neprolaznu krunu života. Ali možda je najveće proturječje koje nismo očekivali, a što nas mora podsjećati na ono što danas slavimo: Onaj koji je bio mrtav sada živi da mi možemo zauvijek živjeti. Gospodin je uskrsnuo! Aleluja!-
don Luka Vuco
