Današnje evanđelje govori o nečemu što je kao mana opasna i prisutna u čovječanstvu, a to je obuzetost materijalnim stvarima i borba među ljudima.
Čovjek je potreban za svoje tijelo hranu, odjeću i stan. Da bi sve to zadobio on je sklon da poput životinje sve to stekne snagom, a ne pravom drugoga. Zašto je to tako? Životinje nemaju pojma da žive u vremenu i da će jednoga dana smrću ili svojom nemoći sve to izgubiti. Točno tako ni čovjek koji nezakonitim putem i nasiljem dolazi do imetka ne misli da će sve to jednog dana morati ostaviti i doći na sud Bogu koji je u nas utkao pravila poštenja i pravde. Isus govori o nevrijednosti materijalnog imetka pričom o čovjeku koji se hvali imetkom koji je stekao. A čije će to biti ako Bog zatraži već noćas dušu bogataša?
Čovjek je zaboravio da ima dušu koja ne živi od imetka nego od poštenja i pravednosti prema drugima. Tada ne bi ostalo prostora za ljubav prema drugome za molitvu i štovanje Boga. Ako čovjek kaže da je sa smrću sve prošlo tada točno tako žive i životinje. Svakako čovjek nije zadovoljan ako ne poštuje ta pravila, ali privlačnost i pohlepa materijalnim stvarima prekriva pravila poštenja i pravednosti. Da je tako ne bi bilo ni ratova ni mržnje prema drugome, ali niti zatrpanosti sudova parnicama. Obuzetost stjecanja tuđega je tolika da se ne misli kako će ratom uroditi smrću tolikih mladih ljudi, što je prisutno u ratovima iz pohlepe za tuđim.
Sv. Pavao se čudi da kršćani idu na sud po rješenje svojih nesporazuma, a ne pred Bogom i Crkvom. Naš život je u Isusu Kristu skriven u Bogu i jednom će se objaviti kad nas Bog pozove sebi Čovjek bi trebao staviti pred svoje oči i vrijeme koje prolazi i da će jednog dana ostaviti sve i doći pred Božji sud i ostati bez bogatstva koje je Bog čovjeku namijenio za svu vječnost. Isus govori kako je bogataš stavio svu svoju sigurnost u obilje žita, a ne u Boga. Svaki dan sa zvonika tri puta zvone zvona da te podsjete da živiš u vremenu koje prolazi brzo s porukom da se očistiš od zla i pohlepe za nepravednim prolaznim dobrima te i živiš po pravilu pravednosti koju je Bog utkao u dušu svakoga čovjeka. I tebi će jednoga dana posljednji put odzvoniti s crkvenog zvonika. Pa i kada ljudi svoje nesporazume stave pred sudca ne bi smjeli prestati razgovarati te se pokoriti pravorijeku suda imajući na umu da su materijalna samo prolazna dobra koja će nakon tebe imati drugi. Što će ostati od tvoga života kad nastupi smrt. Što ćeš sa sobom ponijeti?
Čovjek ne smije život graditi na nečemu što je bezvrijedno. Knjiga mudrosti kaže da je život kao vjetar koji prolazi i nema stalnosti. Jedina stalnost pred Bogom ima vječnost, a to je ljubav prema Bogu i bližnjemu. On nas može otvoriti za ljubav da ne budemo egoisti jer je ljubav vrjednija od svega blaga na zemlji. Time stječemo kartu za nebo. Uzmimo svaki dan kao dar Božji te nas ne može ništa zastrašiti. Neka nam zagovor Blažene Djevice Marije, svetog Josipa i svih svetih daruju vječni život u nebeskom kraljevstvu.
don Luka Vuco
