»Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!« (Mt 19, 13-15)
Kako biti dijete u svijetu odraslih, u svijetu prestiža, moći, ambicija i laži, u svijetu lažnih identiteta i beskrajne potrebe za potvrđivanjem i dokazivanjem?
Kako biti dijete u svijetu odraslih, u kojem je svaka dobrota i iskrenost sumnjiči za skrivene motive, u kojem se suosjećanje i milosrđe gledaju s prijezirom kao dodvoravanje i laž?
Kako biti dijete u svijetu odraslih, u kojem se bol i patnja drugih zaobilaze poput zaraznih bolesti, dok se bliskost, prijateljstvo, dobrota i uviđavnost smatraju slabostima i naivnošću?
Ali „takvih je kraljevstvo nebesko“, onih koji su spremni biti iskreni, sućutni i milosrdni, kojima je istina neposredno dodirivanje života i beskrajno bogatstvo odnosa s drugima i sa svijetom.
don Boris Vidović
