VJERA

Sve prolazno, makar trajalo tisuću godina, nije usporedivo sa ljubavlju Božjom kojoj nema kraja!

Čuli smo u evanđelju uznemirujuću rečenicu: „Nitko ne može biti moj učenik ako se ne odrekne svega što ima.“ A to znači se odlučno se opredijeliti za Krista, njega prihvatiti kao svoga učitelja.

Tu rečenicu je sv. Franjo uzeo k srcu, jer nije najvažnije ovo propovijedati, nego u život unijeti. Isus nabraja članove obitelji kao ono najvažnije, najdraže kojih se moramo odreći da bi bili njegovi učenici. Odreći se znači da je nešto važnije od toga. Isus, kao putujući propovjednik nije imao ništa. „Ptice imaju svoja gnijezda, lisice svoje jazbine, a Sin čovječji nema gdje bi naslonio svoju glavu.“ Kad je već kao 12-godišnjak ostao u hramu, a Marija i Josip ga tražili, Isus im je dao do znanja da je za njega Bog važniji nego otac i majka. On nas je učio da Boga trebamo ljubiti svim svojim srcem.

Zašto se treba svega odreći, a prihvatiti Krista? Zato jer je sve prolazno na zemlji, svi članovi obitelji, njihova ljubav i sve blago i sav ljudski život, a Bog je neprolazan vječan za čim čezne ljudsko srce. Zato je Bog jedina istina. Sve prolazno, makar trajalo tisuću godina, nije usporedivo sa ljubavlju Božjom kojoj nema kraja. Za mnoge je Bog samo dio njihova života. Kao što cvjetište ima mnogo listova tako je Bog za mnoge jedan list na cvjetištu. To je malo.

Bog treba biti središte našega života. Isus kaže: „Ja sam trs, a vi loze.“ Bog nije loza među mnogima. U današnjem vremenu ima uvijek sve više onih kojima Bog nije veći od lista niti od pruta loze, a da se ne spominje trs kao najvažnije središte od koga sve dobivamo, kome je upravljen naš život. Bog ne igra kod mnogih, nažalost, nikakvu ulogu više. Bog nije zadovoljan da je list ili prut loze na trsu u vinogradu. Isus nam hoće reći u evanđelju da ne možemo „malo“ vjerovati, jer nas Bog ne ljubi „malo“, nego posve. Ako on smije biti središte našega života tada nema ničega što bi bilo važnije od njega. Tada se ide uvijek na svetu misu, jer nedjelja dan Gospodnji. Tada se moli svakog dana, jer moliti znači s Bogom razgovarati. I kad nisam upravljen prema Bogu, kad sam umoran, što bi trebao svladati, to je onda križ o kome Isus govori.

Dnevni križ trebamo nositi. Kad jednom postane teško tada ne treba uzdisati, nego gledati Križ Kristov kako je on odvažno pred nama nosio. Ne želimo govoriti ovdje o križu o kome smo češće govorili, i koji nas sustiže uvijek iznova u svakodnevnici, jer mi ne mimoilazimo križ koji je naše središte. Kršćanin ne ljubi jednostavno križ, niti jedan ga čovjek ne voli, ali ga treba prihvatiti u pravom smislu kada dođe. A on dolazi svakome u jednom ili drugom obliku. Kao što je Isus nosio križ tako će on nama pomoći nositi naše križeve, ako ga stavimo u središte, ako je on u našem životu središte,a ne samo jedan list ili prut loze. Zašto je rođendan Majke Božje najveća istina? Ona je rodila onoga kojega nazivamo vječnom i neprolaznom ljubavlju za sve koji u njemu prihvaćaju zajedništvo s Bogom koje se svima nama nudi. Amen.

don Luka Vuco

Facebook Komentari

comments

admin

About Author

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

− 5 = 4

You may also like

VJERA

Duha se može iskusiti

  • 7. siječnja 2014
Duha se može iskusiti tamo gdje netko slobodno preuzima odgovornost iako od toga nema nikakav dokaz za uspjeh. Tamo gdje
VJERA

Tomislav Ivančić: Simptomi duhovnih bolesti i terapija

  • 8. siječnja 2014
O uzrocima duhovnih bolesti Grijeh je nutarnji nered. To je djelatno počelo podijeljenosti između čovjeka i njegova Stvoritelj, između čovjeka