Zlo obavija današnje čovječanstvo jer smo izgubili doticaj sa svetim, sa Bogom, jer ne vjerujemo u njegovu prisutnost. U tom vrtlogu svojeg života uvijek mislimo kako nas drugi proganja i kako je netko drugi kriv za naše odluke.
Bez vjere i ljubavi ostajemo nasukani na obalama ljudskog relativizma. Tada uporno pokušavamo nešto učiniti ali nikako ne uspijevamo. Doista vjera je trajno ulaganje u sebe. Vjera nije neki tek povremeni primitivni ritual. Za one koji to tako razmišljaju njima je sve sasvim svejedno. Imaju kao svoje mudre papagajske stavove i loše izgovore zašto ne prakticiraju vjeru. Svatko im je kriv. Na sve imaju negativni stav. Oni su sami sebi jedino mjerilo svega. Sve je to samo znak da smo se zatvorili djelu Duha Svetoga, duhu Božjemu. Usprkos svemu tom našem oholom životu Bog nas želi ljubiti.
Božja ljubav se želi udomaćiti u ovom našem životu i postati novi znak spasenja. Bez Božanske ljubavi čovjek je praznina. Samo onaj koji ljubi može biti vjernik jer vjera je ljubav. Bez ljubavi nema smisla života. Onaj koji je u sebi zao kada osjeti ljubav osili se i postane predator, iscrpitelj, parazit, onaj koji iskorištava a onaj koji u sebi nosi dobrotu od ljubavi izgara serafski i nema potrebe uvjetovanja. Doista nas pogađaju licemjeri za koje sve manje imamo vremena za njihova ne iskrena izvinjenja, lažna objašnjenja, beznačajne isprazne razgovore, za one koji su ograničenoga duha. Ovaj svijet toliko nas iscrpljuje ako u sebi ne nosimo snagu Isusa Krista. Bez te snage nije moguće proći ovim svijetom koji ima samo jedno na pameti iskoristiti drugoga. Nažalost ljudska ljubav je danas tako dobro upakirana samo je pre lošeg sadržaja. Tu nam Došašće pomaže.
Kroz blizinu Isusa Krista započinje naša promjena. Jer s njim shvaćaš da ne možeš biti onaj čovjek od jučer. Njegova sama prisutnost nas otvara sasvim novim vidicima. Tada shvaćaš da je vrijeme da započneš misliti o sebi, o svom spasenju, o svom životu osmišljenom istinom jer smo očito tijekom vremena negdje davno zaboravili na to. Bog koji je ljubav ostavio nam je sebe i mi kršćani nikada nismo ostali sami. Bog je s nama. On prisutan u otajstvu tijela i krvi njegove postaje naš dar preobrazbe u novoga čovjeka. I premda nam je uvijek nekako strano ovo otajstvo jer smo se udaljili od njega, Božja prisutnost je stalna. „Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!“
Danas krenimo u današnji dan snagom vjere. Dopustimo da nas danas Božja riječ dotakne. Dopustimo sebi gledati lice Kristovo. Dopustimo da nas Božja riječ poučava mudrosti života. Dopustimo da nas Njegovo tijelo i krv posvećuje. Tada će se započeti događati čuda na nama, među nama, s nama. Tada će se započeti otvarati novi vidici i pravo osmišljanje života jer s Bogom je sve lakše. S Bogom je sve jednostavnije. S Bogom je lako proći kroz ovu dolinu suza čvrst i nepokoleban kroz svaku životnu patnju, nedaću i problem. Ljubavlju se oboružajte i s njom izgarajte ljubeći jedne druge. A kad se prepustiš Bogu onda dobiješ sve jer zna On kad je pravo vrijeme kad će nam poslati točno ono što nam treba. Vjera, ona liječi, ona ozdravlja, ona iscjeljuje srca ranjena. Prakticirajmo sakramente. Neka naša srca sakramentom pomirenja budu umivena od grijeha a sakramentom euharistije posvećena za ljubav kojoj nema kraja.
don Damir Bistrić