A Isus im reče: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam, i malo riba.« Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košarica. (Mt 15, 29-37)
U svakodnevnim susretima s različitim nevoljama kroz koje prolaze nama znane i neznane osobe, čovjek se, ako ima barem malo suosjećajnosti, osjeti malenim i nesposobnim izići u susret svim tim potrebama i konkretno pomoći bližnjima. U tom susretu s ljudima koji na ovaj ili onaj način pate, čovjek osjeti vlastitu nemoć i nedostatnost svega onoga što zna i što posjeduje. Sve mu se to čini kao kapljica u oceanu potreba, kapljica koja ne može zadovoljiti ničiju žeđ.
Apostoli imaju sedam kruhova i dvije ribe, nedovoljno kako bi nahranili silno mnoštvo. Ali Isus upravo od tog njihovog malo čini čudo i hrani gladne, onog i ovog vremena. To je poziv i izazov današnjice i izazov današnjem čovjeku, izazov nama: imati vjeru da ono moje malo i nedostatno, predano Isusu, može biti od koristi ljudima ovoga vremena, i da ono malo moje suosjećajnosti, ljudskosti i dobrote predano Isusu, može utažiti nečiju glad i žeđ za ljubavlju i smislom.
Jer ljubav koja se daje umnaža se.
don Boris Vidović