Ako je čovjek rođen da Boga upozna, Boga ljubi i služi te tako dođe u Nebo, a tako jest, onda nema ništa hitnijega do spremanja za susret s Bogom od očekivanja dolaska Boga na koncu života.
Židovi su stoljećima očekivali dolazak Božjeg pomazanika da ih spasi od neprijatelja, a mi od naše zaboravnosti i nehaja. Taj Božji pomazanik ili spasitelj će doći i zato se narod treba pripremati. Isusu u više poredbi kaže da je taj susret s Bogom najveća tajna te se svakog dana treba spremati, jer o susretu s Bogom odlučuje se vječnost prema kojoj mi idemo. Svaka nedjelja je slika konačnog susreta s Bogom. Pogledajte koliko je ovih dana u nesrećama na cesti prešlo u vječnost, koliko ih je kod nas naglo preminulo. Sve je to opomena nama da se spremimo jer nas susret s Bogom u svakom slučaju čeka.
Ove treće nedjelje adventa Crkva nam stavlja pred oči sv. Ivan Krstitelja. On je cijeli svoj život posvetio propovijedanju spremanja naroda za susret s Bogom. Na sebi je imao samo devinu kožu i jeo divlje skakavce, vjerojatno i hranu koju su mu dali hodočasnici, a nije bila ni zdrava na vrućini u kojoj je živio. Sve je to bilo nevažno nasuprot potrebe da ljudi dočekaju spremni susret s Bogom. Ljudi inače žive samo od očekivanja, bilo da se očekuje dobra budućnost djece, naroda, od novih ljudi na izborima za budućnost naroda. Reklo bi se da ljudi očekuj novi dan. Nema budućnosti ako je Bog ne donosi.
Za Božić očekujemo dolazak Sina Božjega koji dolazi da nas pripremi za susret sa svojim Ocem. Nema ničega važnijega u propovijedanju svetog Ivana Krstitelja , ali i Isusa, od konačnoga susreta s Bogom. Samo je razlika u tome da je Bog već u Isusu došao i da svatko ostvari sretan susret s njim. Ivan je krstio vodom koja je bila slika čišćenja duše, a Isus je svojim krštenjem stvara novo srce i novi duh.
Prorok Ezekijel kaže da će taj novi duh izvaditi iz našega tijela srce kameno i stvoriti srce od mesa. Uzaludno je opominjati ljude kamena srca i pozivati ih na praštanje, milosrđe i dijeljenje. Isus želi da ljudi u svom srcu budu kršteni Duhom blagosti, mira i nenasilja. Prorok Izaija naviješta pustinju koja će procvasti. Narod Staroga zavjeta je pun očekivanja, a nitko nije znao kad će se to dogoditi. Mi smo u prednosti prema ljudima prvog očekivanja. Spasenje se već pokazalo u dolasku Kristovu na zemlju. Jakovljeva poslanica ohrabruje čitaoce na strpljivost jer i poljoprivrednik strpljivo čeka plod s polja. Strpljivost je važna. Gospodine će doći kao sudac i spasitelj i ne će zakasniti. Sv. Ivan krstitelj je čuo u zatvoru za čudesa koja Isus čini i poslao učenike da ga pitaju je li on uistinu mesija jer njegovo je bilo puno blagosti. Isus kaže da je on veći od rođenih žene, ali i da najmanji u Kraljevstvu nebeskom je veći od njega.
Pred Bogom ne vrijedi zemaljska veličina, nego poniznost srca. Isus je donio ljubav Božju prema ljudima i po tome sv. Ivan stoji na pragu između Staroga i Novoga zavjeta. Crkva ga neobično mnogo slavi kao primjer onoga koji je pripremio put Gospodinu. Otvorimo mu i mi naša srca Kristu da ga možemo pokazati drugima. Neka nas zagovor BDM sv, Josipa i svih svetih prati kroz advent tako da rođenje našega Spasitelja možemo na Božić s radošću proslaviti.
don Luka Vuco
