Današnjim danom započinje naša bliža priprava za proslavu svetkovina porođenja Isusa Krsta. Koliko nam je ovo vrijeme prepuno blještavila svi smo u nekim pripremama.
Već polagano započinje naša kupovna potrošačka groznica jer mislimo na sve a osobito kako usrećite ljude koje volimo. Želimo ih obradovati nekim posebnim darom. Pokazati im da su nam posebni. Da ih volimo na samo svoj specifičan jedinstven način. Zapravo smo svjesni da u centru proslave Božića stoji ljubav. Ljubiti i biti ljubljen to i jest život vjernika. Oko nas je toliko toga što nam odvraća pažnju od istinske ljubavi. Ljubav danas ima mnoštvo drugih predznaka koje su je obezvrijedili. Iskrivljena slika ljubavi odvela nas je sve daleko od izvora jedine i prave ljubavi. A kad se ta jedinstvena apsolutna ljubav napusti ljubav koju je čovjek ograničio tada je na vjetrometini i na ponoru u bezdan. Toliko je onih koji su ranjeni ljudskom ljubavlju. Ostavljeni u ime velike ljubavi. Iskorišteni od krive ljubavi. Osiromašeni duhovno od iz manipulirane ljubavi. Toliki su razočarani jer neprestano nailaze na hladnoću ljudske neostvarenosti.
Bog danas nas želi poučavati svojoj milosnoj ljubavi koja nema uvjeta. Ljubavi koja je spasenjska i ozdravljujuća. U današnjim misnim čitanjima pratimo povijest spasenja. Povijest jedne ljubavi koja se ne može ispričati brzo. No spominjući imena u tom nizu povijesti spasenja ispisana je ljubav Boga prema čovjeku i čovječanstvu. Put jednog naraštaja kroz povijest. Povijest koja nije retuširana, niti prepravljena. Povijest koja sve navodi i grešne i svete. Jer Bog izabire jednostavne način na koji će ući u sadašnjost kroz ljudsku slobodnu suradnju. Koristi se samo jednim, ljubavlju da ozdravlja sve pa i grijeh i grešnost. Gotovo u svakom imenu koje danas čitamo ostvaruje se obraćenje i kroz grešni put predaka kroz snažnu promjenu cijelog života. Iz tog potomstva izvodi svoga Sina. Ne traži perfekciju već ono što je smisao, a to je čovještvo. Kroz čovjeka vična patnja ulazi u povijest kako bi spasio čovjek od patnje od smrti. Danas pred svojega Gospodina otvorimo svoja srca da On snagom svoje svemoći surađuje s nama. Svjesni smo da u ovom našem životu ne možemo sve imati a i ono što imamo da možemo jako brzo izgubiti ako se oslanjamo samo na svoje snage i na svoju oholu narav. Zato nam je potreban napor obraćenja koji nikada u životu ne prestaje.
Oslonjeni na Boga sav naš život poprima smisao usprkos sve životne iskušanosti. Nitko nije prazan kao onaj koji je pun sebe. Život samovolje nas je odveo da smo se pogubili. Obeščastili smo sebe i Božju sliku u sebi. Prejednostavno smo prodali vrednote samo kako bi se svidjeli pojedinim skupinama i kako bi smo postali kao netko i nešto. Od sebe smo učinili svojevoljno robovima, odrekli se Božje slobode kako bi izgubili svoju osobnost, stav i ljubav. Ostali smo bez stida i na taj način čovjeka pored sebe ponižavamo i bavimo se sitnim intrigama uz aroganciju, sarkazam i ironiju. Svaki put kad mislimo da smo iznad nekoga da smo moćniji, bolji, imućniji, zapravo pokazujemo sebi svu svoju bijedu i koliko možemo biti jadni. No brzo te dočeka sve ono što si činio. Prijatelji odu, nestanu, ljubavi te zaborave, izostave te i ostaneš sam u svojoj realnosti da više nisi podoban jer si potrošena roba. Upravo ovo je i potrebno. Kad lupiš od pod kad spoznaš koliko si se odrekao svog čovještava i postao nedosljedan tek tada si u mogućnosti početi novi život. Krenimo u život svetih i posvećenih. Bog nas čeka i ljubi, krenimo prema njemu u poniznosti i otvorenosti za boljeg čovjeka vjere koji ljubi svako stvorenje.
don Damir Bistrić
