Blagdan krštenja Isusova predstavlja službeni završetak Božićnog vremena i slijedeće nedjelje počinju nedjelje kroz godinu.
Početak djetinjstva Isusova otpočinje čudesnom najavom pastirima i poklonom mudraca vođen čudesnom pojavom zvijezde. Njegovim krštenjem, nakon skrovitog života u Nazaretu, otpočinje ostvarivanje zadaće koju mu je Otac nebeski namijenio.
Početak Isusovog javnog života se ostvario objavom njegova života kad ga je nebeski Otac proglasio svojim pomazanikom, Mesijom koga su u Izraelu očekivali, a Duh Sveti u obliku goluba sišao nad njega i tu ostao. Ovaj događaj je objavio tajnu života Isusova. Isus je svrstavanjem u red ljudi koji su čekali na Ivanovo krštenje, iako nije imao grijeha, htio reći da je on došao da ljude čisti od grijeha. Ivan ga nazva janjetom Božjim koji ljude čisti od grijeha. Tu se događa Božji ulazak u ljudsko. Židovi su smatrali da žrtva janjaca čisti ljude od grijeha. To je već unaprijed obznanjivalo da će smrt Isusova, biti bitni dio njegova života. Pravo krštenje u njegovoj krvi prašta grijehe ljudi i ujedinjuje ih s Bogom.
Isus naviješta dolazak Kraljevstva Božjeg. Mislimo li na to? Čovjek je slika Božja i po tome što ima tragove trojstvenog života u sebi. Čovjek ima dvije duhovne moći u sebi: razum i volju. Razumom razmišlja najčešće o sebi kakav je, tako da njegova misao i njegova osoba, iz koje izlazi misao nije isto, jer svojom mišlju gleda sebe. Snagom volje čovjek voli u sebi sve ono što je dobro tako da njegova osoba i ljubav prema sebi nisu isto. A Bog ima savršeni razum i volju, što čovjek nema. Jednim činom svoga razuma Bog Otac prelijeva svu svoju narav u svoju Misao te je ta njegova Misao ili Riječ jednako Bog kao i Otac, jer ima svu Božju narav. U ljubavi se Otac i Misao Očeva međusobno darivaju tako da njihov susret čini Duha Svetoga. Sve tri Božanske Osobe se zovu Presveto Trojstvo. Sve tri božanske Osobe su jednako vječne, jednako moćne. Samo se razlikuju po međusobnom odnosu.
Otac rađa Misao ili Riječ, koja je rođena, a Duh Sveti proizlazi iz ljubavi Oca i Sina. Sve što Bog radi u svijetu rade sve tri Božanske Osobe zajedno po Duhu Svetomu koji je jednako Bog, jer ima svu božansku narav. Poganske religije su izmišljale više bogova jer su teško mogle zamisliti da je Bog osamljen. Po objavi Kristovoj Bog je jedan jer ima jednu Božju narav, ali nije osamljen jer tri Osobe Božje žive u trajnom razgovoru i ljubavi. Sve tri Božanske Osobe se zovu Presveto Trojstvo. Sve tri božanske Osobe su jednako su vječne, jednako moćne. Samo se razlikuju po međusobnom odnosu. Otac rađa Misao ili Riječ, koja je rođena, a Duh Sveti proizlazi iz ljubavi Oca i Sina. Riječ Božja je po Duhu Svetom uzela ljudsku narav i postala i čovjekom i dobila ime Isus.
Ipak, Boga Oca nazivamo Stvoriteljem, Boga Sina Otkupiteljem, a Duha Svetoga Posvetiteljem, jer sve milosti koje je Isus zaslužio izlijevaju na ljude po Duhu Svetom po kome je i Riječ Božja postala čovjekom. Bog pokazuje svoju svetost kao Bog ljubavi, koja čini savršenost Božju koji želi spasiti sve ljude. Krštenjem smo uronjeni u svetost života Božjega.
don Luka Vuco
