Promatramo li svoj život zapravo postajemo svjesni da je svaka naša osobna povijest, povijest izabranog izraelskog naroda.
U toj grešnoj ali i svetoj povijesti mnoštvo je toga isprepleteno. Vjere i nevjere. Blagoslova i prokletstva. I upravo kroz snagu starozavjetnih čitanja otkrivamo koliko smo u svojoj slobodi sposobni zaboraviti Božje dobro a živjeti svoje vlastito zlo. Doista Bog je najveća dobrota. Bog je milost, ljubav, mir, blagostanje. Bog je izvor milosrđa. Onog trenutka kad se čovjek polakomio i ostavio Boga tada je nastao snažan rascjep. Ogromna provalija.
Do prije par dana nitko od nas nije ni mislio da bi se nešto ovako moglo događati. Nitko nije ni pomišljao da nas nešto ovakvo može snaći. Bili smo sigurni u sebe. Doista imali smo sve. Ali smo za sve bili nezahvalni. Sve nam je bilo na izvolite. Ali smo patili od bolesti nezasitna srca. I koliko god smo sve posjedovali imali neprestano smo se tužili kako nam je loše kako nemamo kako nam je toliko toga nedostupno, toliko toga neophodno. Stalno kukali. Danas od svega toga što nas je zabrinjavalo danas više nema u nama nikakvu vrijednost. Ostala nam je samo neizvjesnost, strah, potištenost. Sve što nam je do jučer bilo normalno sada je otišlo u neki drugi prioritet. Povezujemo se sa obitelji. Premda je sve više pošalica na karantenu ali smo zajedno.
Napokon nakon toliko dugo smo svi zajedno. Sve više i više fokusiramo se na one koji su nam životni prioritet. One koji su najranjiviji jer smo svjesni koliko je ova pandemija teška i ozbiljna po život. Kako je sad teška razdvojenost sa svojom obitelji. I to što se čuješ sa telefonom sa onima koje voliš postaje dirljivi emocionalni susret sa željom da su tu blizu da možeš do njih i biti uz njih. Kako je teško kad više ne možeš zagrliti baku, djeda, oca, majku jer su u nekom drugom gradu, na selu. Čestitati im rođendan u strahu da im ne ugrozimo život. Koliko nam je sve ovo teško i nerazumljivo postajemo svjesni kako sve što posjedujemo je ništa i kako je najbitnije ono što se s ničim ne da kupiti ni platiti. Naša obitelj. Naše najveće bogatstvo.
Da li nas Bog kažnjava? Nije. Da li smo se osilili i pouzdali samo u sebe i ostavili Boga? Jesmo. Kad se osvrnemo oko sebe sve što je čovjek dotaknuo uništio je. Ostavili smo sve ono što je vrijedno u utrci za onim što je bezvrijedno. Da, potrebno nam je malo da bi smo mogli živjeti. Radom se ostvarujemo. No sve je bezvrijedno ako izgubiš one koji su tvoje najveće bogatstvo. Ovo je za sve nas vjernike izlazak iz našeg osobnog egipatskog ropstva. Udaljavanje od kuknjave za egipatskim loncima. Izlazak iz svega čemu smo robovali zanemarujući svoje prave životne prioritete. Bog nam toliko dobra daje a mi na njih ne odgovaramo. Nezahvalni smo bili za sve. „Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice, žrtve mu prinijeli uz poklike: Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!“ Cijelo ovo vrijeme služili smo svojim bogovima kojima smo služili vjerno, kojima smo davali naše živote koji su nas odveli u propast. Pravi Bog nam je svima bio usputan o Božiću i Uskrsu da se odradi tradicija. Sve zlo smo pravdali. Svoje zle grijehe proglašavali dobrim i korisnim. Svi smo mogli pročitati jučer kako se u SAD-u prekidaju svi abortusi. Jedan smrtonosni virus zaustavlja najveće zlo smrti koje svojevoljno i namjerno sije čovjek u čedomorstvu.
Sve je ovo svima nama opomena. Ne kazna, već opomena. Bog, dobri otac želi nas dotaknuti. Želi nas malo prodrmati od sna zla u koje smo se uspavali. Želi nas trasirati na pravi put. Iz ove opomene svakom od nas, i meni i vama, i Crkvi i narodu, poslan je poziv na obraćenje i promjenu života. Povratak svome jedinom Bogu otkupitelju. Kralju milosrđa. Jer kad ovo sve prođe vjernik se ne vraća starim navikama. Ako se obratimo Kristu i prestanemo činiti zlo, ovo vrijeme straha će se preobraziti u spokoj, ovo vrijeme smrti u život. Ako se obratimo na život na Evanđelje života i ljubavi postat ćemo novo stvorenje. „ Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu!“ Koliko god ovo vrijeme bilo represivno za naš život ne predajmo se malodušnosti. Ne dajmo mjesta strahu. Bog je uz nas. Bog nas ljubi. Bog je milosrđe. Ovo vrijeme učiniti maksimalno radosnim. Iskoristiti ovo vrijeme i za molitvu neka ljubav Božja bude uz vas da bez straha prepuni nade vjerujemo svojem Bogu koji nas ljubi. Ne boj se. Bog je uz tebe. Bog nas nikada neće ostaviti, nikada nas neće napustiti. Uzljubimo ga ljubavlju neizmjernom. Onom kojom on nas ljubi. „I ražali se Gospodin pa ne učini zlo kojim se bijaše zaprijetio svome narodu.“
don Damir Bistrić
