»Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!« Iv 11, 45-56
Vjerovanje ili nevjerovanje u Isusa vrlo često je povezano s nekim drugim motivima, koji se ne odnose direktno na osobu Isusa Krista. Često su to različita društvena priznanja i osjećaj vlastite sigurnosti i važnosti, pitanje identiteta i pitanje mjesta u društvu. Zbog toga se i broj vjernika često mijenja, pa ih je nekada više ili manje, ovisno o tome koliko je prikladno i koliko osobne koristi donosi.
Iako vjerovanje u Isusa i odnos s njim čovjeku daju novu dimenziju života i novi način odnosa prema sebi i drugima, to isto vjerovanje prvotno dovodi u pitanje životne stavove i cjelokupni odnos čovjeka prema sebi i drugima: u obitelji, na poslu, među rodbinom. Povjerovati u Isusa znači napuštanje svih dotadašnjih sigurnosti i načina življenja, i gubljenje vlastitog mjesta i položaja u društvu i u odnosima. Zbog toga to nije nimalo jednostavno ni lako, jer zahtjeva hrabrost i uvid u vlastito mjesto i vlastiti strah koji priječi promjene. Glavno pitanje jest: što je ono što se bojim izgubiti ako povjerujem u Isusa?
don Boris Vidović
