Ovih dana upitao sam jednu gospođu: „Dolazite li u Zagreb?“ A ona mi odgovori: „Dolazila sam često, ali više ne dolazim zbog te glupe korone“.
Čini mi se da je ljudima dosta korona virusa, kriznih stožera, epidemiologa, maski, mjera opreza, distance i raznih drugih mjera i ograničenja. Ljudi se više ne mogu veseliti nakon krstitki, krizme, Prve svete Pričesti, vjenčanja. A nažalost ne mogu ni kao nekad sudjelovati, barem neki, na sprovodima ni normalno žalovati. U strahu su. I ne idu na spomenuta slavlja, sprovode i karmine. Pogotovo oni koji su u žarištima korona krize. Život se promijenio, ljudi se tjelesno, misaono i duhovno učahurili. Nema rukovanja, veselog trčanja u zagrljaj dragoj osobi. Crkve su poluprazne, a poneki sjede na sjedalicama pred crkvama i slušaju svetu Misu. Nastala je „komorna atmosfera“ na mnogim mjestima gdje su se okupljali vjernici i uža rodbina na obiteljskim proslavama. Ljudima su nezadovoljstvo i frustracija došli do grla. Vlade pojedinih zemalja hvata panika. Traže da se turisti zatečeni izvan domovine vrate u matične zemlje. Turisti se na brzinu pakiraju, prekidaju odmor i bježe s turističkih destinacija. Nastaje pitanje koliko se čovjeka može držati pod takvim pritiskom. Kada će tome kraj? Prognostičari predviđaju da bi to ludilo pritiska na čovjekovu osobnost moglo potrajati još nekoliko godina.
Nije svako zlo za zlo
Tako nekako razmišljali su naši stari. Time su željeli poručiti da se u nekom zlu, nekoj bolesti, krizi, nužno rodi nešto dobro. Mislili su da svako zlo može poslužiti kao ispit osobne savjesti, za zaokret u intelektualno-duhovnom pročišćenju osobnih stajališta prema životu, vrednotama i, na kraju, za obraćenje Bogu.
Katarza – pročišćenje tjelesno-duhovnog svijeta pojedinca
„U posljednje vrijeme vrlo često spominje se riječ katarza. Pa čujemo kako neki još nisu doživjeli katarzu, a mogli su jednostavnije reći – očišćenje, pročišćenje. U rječnicima i enciklopedijama stoji da katarza znači očišćenje, pročišćenje, oslobađanje od nečega. Pojam dolazi od grčke riječi katharos, a znači pročišćenje. Za Hipokrata katarza je značila tjelesno očišćenje, istjerivanje iz tijela tvari koje uzrokuju bolest. U antičkoj filozofiji i književnosti katarza je duhovno pročišćenje, oslobađanje koje dovodi do duhovne ravnoteže. Platon je pod katarzom podrazumijevao oslobađanje duše od tjelesnih sklonosti i strasti razvijanjem duhovnog života. Za Aristotela, kao prvog teoretičara tragedije, katarza bi trebala izazivati strah i sažaljenje, što bi trebalo pročistiti osjećaje gledateljstva. Pisci grčkih tragedija smatrali su da se mudrost stječe učenjem kroz patnju. Katarza je kroz povijest kod dramatičara mijenjala značenje. U psihologiji katarza je oslobađanje ideja, iznošenjem svjesnog sadržaja, što je popraćeno odgovarajućom emocionalnom reakcijom, a znači i oslobađanje svjesno potisnutog ili zaboravljenog sadržaja. Postoji niz filozofskih tumačenja katarzi. Dugo je interpretirana kao moralno ili mentalno pročišćenje, a danas se ponovo razumijeva najviše u estetičkom smislu, kao i davno u Aristotela. Katarza na ovdašnjim prostorima od svega toga je ponešto. Pa i više od toga…“
Pročitajte više na: https://www.vecernji.ba/sto-znaci-katarza-480084 – www.vecernji.ba
Frano Vukoja 27. STUDENOGA 2012.
Krizno vrijeme – mogućnost za duhovno jačanje vlastitog bitka i postojanja
Čovjek 20. stoljeća, a pogotovo 21. stoljeća, stavio je osobnu duhovnost po strani, kao suvišnu i iznošenu odjeću. Kriza i patnja također su doživjele omalovažavanje. Biti u krizi, to je samo za neke, tj. za one koji su nesnalažljivi u životu, a patnja je nužno zlo koje treba što prije preskočiti. Moralne vrednote postale su vrijednosti koje nameće suvremeno društvo. To je sve ono što je cool. Ponestalo je empatije prema drugima, nemoćnim članovima obitelji, starcima u staračkim domovima. Pojedinac je sve dublje klizio u egoizam i konzumerizam svih boja i razmjera. Zimi skijanje u otmjenim skijalištima Europe, ljeti odmor u vlastitoj kući za odmor, na jahti i apartmanu. Vikendom partijanje mladih po noćnim klubovima, do zore. A sada, odjednom, kao da je netko sve to škarama prerezao, čak broj ljudi na sprovodu. To nitko ni u snu nije mogao zamisliti da će se dogoditi. Način života počeo se mijenjati. Budućnost je za svakoga postala neizvjesna. U svakom vremenu, a pogotovo u ovakvom u kakvom mi živimo, nužna je katarza – pročišćenje uma, srca, savjesti i emocija. Sada je prava prilika za rast u osobnoj duhovnosti, za povratak trajnim i vječnim vrednotama, za strpljivost sa samim sobom i okruženjem u kojemu živimo. Nužno je ostvariti onu često ponavljanu poruku: „Iz korona krize izaći ćemo drukčiji“. Ne daj Bože frustrirani i deprimirani, nego mentalno (duhovno) i moralno pročišćeni, bogatiji u duši i drukčiji u osobnom stilu života. Svjesni da sve na našemu planetu može postati nesigurno, varljivo i opasno. Čovjek je sebe doveo do ruba krajnjeg besmisla jer je porušio pred sobom sve što je nešto vrijedilo. Ništa mu nije ostalo sveto, porušio je mostove prema Bogu i čovjeku. Zato, čovječe, iskoristi ovu krizu, ovu patnju s korona krizom da sebe pročistiš duhovno i postaneš bolji čovjek! Nije dovoljno kazati „Iz korona krize svi ćemo izaći drukčiji“. Da, hoćemo. Ali, hoćemo li izići s optimizmom ili s mržnjom prema „sijačima“ korona virusa, kriznim stožerima, političarima i politikom? Ili potišteni, strahovito zabrinuti, bez životnog optimizma. Ne krivimo Boga ni Katoličku crkvu ni hijerarhiju za ovo zlo koje nas je snašlo. Neki tužno govore: „Zašto Crkva šuti pred ovim zlom koje nam se događa?“ Ne svaljuj krivnju ni na Boga zato što se osjećaš napušteno. Najbolji primjer za to nam je Židov Jossel Rackower, koji ni u varšavskom židovskom getu najvećih patnji nije krivio Boga za stanje u kojemu su se našli Židovi u tome dijelu grada.
Varšavski geto
Varšavski geto bio je najveći od izoliranih dijelova gradova (geta) u koje je nacistički režim potkraj 1930-ih i početkom 1940-ih godina zatvarao Židove u okviru holokausta, na području Njemačke i okupiranih zemalja. U getu je došlo do velikog ustanka, koji je bio jedini organizirani i masovni otpor Židova holokaustu. Jedan dio grada bio je posve izoliran gradnjom zidova, zazidavanjem vrata i prozora na zgradama. Iz njega su iseljeni drugi stanovnici i u njega su prisilno smješteni Židovi. Sredinom 1942. godine ondje je bilo stiješnjeno pola milijuna ljudi, trpeći od oskudice, bolesti i drugih nedaća. U srpnju 1942. započeta je deportacija u logore smrti. U travnju 1943. ostala je polovica prvotnog broja stanovnika. Dana 18. travnja 1943. dolazi do očajničkog ustanka. Slabo naoružani ustanici pružali su otpor sve do kraja svibnja, kada je SS odlučio sustavno spaliti cijeli geto. A 20.000 preživjelih odvedeno je u logore smrti.
Jossel Rackower govori o Bogu
Njegovo najpoznatije djelo jest monolog Jossela Rackowera ili Rakowera (ovisno o njemačkom prijevodu – jidiš izvorni naslov u engleskoj transkripciji: „Yossl Rakover ret tsu Got“, 1946.). Na pitanje mogu li i kako ljudi vjerovati u Boga unatoč progonu i patnji, on odgovara: „Možeš me vrijeđati, možeš me kažnjavati, možda ćeš mi oduzeti i najskuplje i najbolje što imam na svijetu i mučiti me do smrti – uvijek ću vjerovati u tebe, usprkos sebi!” Kao što je gore spomenuto, tekst se pojavio u Buenos Airesu 1946. godine pod Kolitzovim imenom. Godine 1953. neki je stranac tekst poslao tromjesečnom časopisu „Die goldene Keit“, objavljenom u Tel Avivu (bez imenovanja autora i bez označavanja kao narativa), koji je u proljeće 1954. godine objavio skraćenu verziju kao autentičan dokument varšavskoga geta. Tekst je dobio širi tiraž kada je objavio skraćenu verziju, koju su na njemački jezik preveli David Kohan i Anna Maria Jokl . A u siječnju 1955. emitirala ga je televizija „Slobodni Berlin“. Velika medijska pokrivenost emisije – Thomas Mann i Rudolf Krämer-Badoni bili su duboko dirnuti. Stigla je i do Kolitza, koji je živio u New Yorku, koji je dao autorstvo poznatim, a s njim i žestoku polemiku oko njegova teksta i navodno namjerno raštrkane dezinformacije u vezi s autorstvom. Međutim, Kolitzova ispravka nije bila kraj legendi, jer je u hebrejskom prijevodu iz 1965. godine opet testament bez imena autora, a u antologiji iz 1968. godine autor je imenovan, ali se tvrdi da je u stvari bio Jossel Rackover, koji je umro u varšavskom getu.
Molitva iz varšavskog geta
Hvaljen budi, Gospode, što si me učinio sinom Izraelovim, sinom najnesretnijega od svih naroda zemaljskih!
Ja vjerujem u tebe, Bože Abrahamov, Izakov i Jakovljev, premda si ti sve učinio kako ne bih u tebe vjerovao!
Reci, Gospode, što ćeš još učiniti protiv nas, prije negoli ponovno lice svoje svratiš na nas?
Zar ne smiju znati oni poniženi, mučeni, živi pokopani, obeščašćeni, spaljeni i popljuvani dokle će trajati tvoja srdžba?
Gospode, Gospode! Jesi li ti naš Bog? Jesi li ti Bog naših ubojica?
Gospode, u gorčinama svoje duše ja ne mogu hvaliti sve ono zlo što nanosiš svojem narodu.
Ipak, slavim tvoju strašnu veličinu.
Ona je užasna i ne da se smesti; jer patnja što na nas si je svalio nije te umanjila, nije te poljuljala.
Gospode, dođoh na svijet da bih vjerovao u tebe, držao tvoje zapovijedi, slavio tvoje Ime.
A ti si sve učinio da ja u tebe ne vjerujem!
Ipak, nećeš me odvratiti od mojega puta, moj Bože, Bože mojih otaca!
Nikada i nipošto nećeš u tome uspjeti!
Uzeo si mi ženu i djecu, kuću i imetak. Učinio si me trgotinom mesa bačenoga psima.
Opečatio si me pečatom sramote. No ja ne prestajem u tebe vjerovati.
I ja ću te ljubiti, tebi samomu usprkos, tvojoj volji usprkos, Bože, tebe što sve učini da bih u tebe sumnjao!
Šema Jizrael, Adonaj Elohenu, Adonaj Echad (Pnz 6,4: Čuj, Izraele, Jahve je Bog naš, Jahve je jedan!).
Umjesto zaključka
Zlato se u vatri kuša, a čovjek u patnji i mukama. Možemo danonoćno raspravljati o tome je li korona virus prirodan virus ili je smiksan u laboratoriju. Stanje krize s korona virusom možemo zvati slučajem ili biološkim ratom za smanjenje broja ljudi na zemlji. Rasprave takvog tipa neće pomoći da korona virus nestane. Niti će nas takvi razgovori oplemeniti, pretvoriti u bolje ljude. Kritike upućene bilo kojoj vladi, nacionalnom kriznom stožeru, američkim bogatašima Billu Gattesu, Sorošu ili drugima neće nas duhovno smiriti. Smiriti se možemo ako budemo izgrađivali duhovno same sebe, moleći se Bogu. U neravnoteži naših promišljanja nužno je kroz katarzu (pročišćenje) intelekta, duše i emocija stvarati psihološku ravnotežu. Za to nam je predivan primjer Jossel Rackower. U varšavskom getu, pišući svoje razmišljanje o Bogu (Jahvi), nije s mržnjom gledao na naciste, na okolnosti u kojima je živio, pa ni na Boga. Kakve li jake osobne duhovnosti? Neke misli može napisati samo katarzom patnje dobro duhovno pročišćen čovjek: „Možeš me vrijeđati, možeš me kažnjavati, možda ćeš mi oduzeti i najskuplje i najbolje što imam na svijetu i mučiti me do smrti – uvijek ću vjerovati u tebe, usprkos sebi!” Tako zrela osobna duhovnost pred Bogom i ljudima ne može ostati bez ploda. A plodovi su: neka se ruši sve, svi svjetovi oko mene, sva moralna načela, neka budem ponižen, duhovno mučen, živ pokopan, obeščašćen, popljuvan, neka mi određuju granice radovanja i žalovanja, neka me straše da je opasno ići zbog moguće korona zaraze u crkvu, ja te Bože neću odbaciti ni nikoga suditi. Ti, Bože, i Crkva bit ćete mi utočište. Znam „da je ni vrata paklena neće nadvladati“. Nijedno zlo na duge staze ne može pobijediti ono što je dobro i sveto. To nam je davno poručila povijest kao učiteljica života.
vlč. Vladimir Trkmić
