Svi se vjerojatno sjećamo Isusove prispodobe o gradnji kuće na stijeni i o gradnji kuće na pijesku.
Ako tu priču usporedimo s osobnom duhovnošću, onda je važno na kakvim temeljima gradimo svoju osobnu kršćansku duhovnost. Kada kažemo duhovnost mislimo na naš osobni odnos prema Bogu, duhovnim vrednotama, Crkvi i sakramentima. Gradimo li duhovnost na čvrstoj stijeni ili na pijesku? Sveti Franjo Saleški u djelu „Filotea“ piše: „Jutarnjom pobožnošću otvaramo prozore svoje duše Suncu pravde, a večernjom ih zatvaramo paklenoj tami“ (str. 92).
Jutarnja molitva
Nekad ustajemo umorni, još pospani. U misli nam dolaze odmah sve obveze, poslovi, sve što toga dana trebamo učiniti. Jutarnja molitva može biti kratka i jezgrovita. Ponekad to ne mora biti molitva koja traje 15 minuta, iako bi bilo dobro objediniti sve što planiramo i zamoliti Isusa i Blaženu Djevicu Mariju da nam budu na pomoći.
Tiha molitva.
Molitva je jednostavno izravan razgovor, licem u lice s Isusom Kristom, najbolje pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom ili pred svetohraništem. To je naše „kvalitetno vrijeme“, kad možemo otvoreno govoriti o tome što nam je na umu, u srcu i duši. Ali nisu crkve samo prostori molitve u tišini. Trenutci pauze na poslu, trenutci kada promatramo prolaznike koji žure sjedeći negdje na klupi jesu trenutci kada također možemo moliti u tišini. Tiha molitva, molitva tišine može biti u šetnji prirodom. Svako mjesto pod nebom može, ako želimo, postati mjesto tišine i nutarnje molitvene sabranosti.
Čitanje duhovnog štiva
Sveti Josemaría Escrivá napisao je: „Ne zapuštajte duhovno štivo. Čitanje je mnoge učinilo svecima“ (Put, 116). U duhovno štivo pripada čitanje Biblije, čitanje životopisa svetaca iz povijesti Crkve i ostala duhovna literatura. Vjernik koji čita širi svoje duhovne vidike, obogaćuje svoj unutarnji duhovni svijet i svijest. Oduševljava se životnim primjerima svetačkog života svetaca Katoličke crkve. Mnogima su danas nažalost knjige teret, balast. Da im ponudiš bestseler, neće ga kupiti. Opravdavat će se nedostatkom vremena za čitanje. Ali se istovremeno neće pitati koliko vremena provedu pred tv. ekranom, koliko na društvenim mrežama. Ima ljudi koji gledaju po tri dnevnika dnevno. K tome, pod obvezno, jednu ili dvije serije – sapunice. Od toga „izgubljenog vremena“ valjalo bi „ukrasti“ barem pola sata za čitanje duhovnog štiva. Primjerice, osobno mislim da onaj tko pročita životopis padre Pija iz Pietrelcine ili životopis svete Faustine Kowalske, poljske svetice, ne može ostati ravnodušan ni duhovno neobogaćen. Nekada bi trebalo pitati svoga župnika ili ispovjednika koju bi knjigu preporučili za čitanje i proširenje duhovnih pogleda na život.
Sudjelovanje na svetoj misi i primanje svete pričesti
To je najintimniji čin susreta s Bogom koji je moguć čovjeku. U svetoj pričesti susrećemo živoga Krista, sudjelujemo u obnavljanju njegove žrtve za nas i sjedinjujemo se tijelom i dušom s Uskrslim Kristom. U svojoj pastoralnoj pobudnici (enciklici) „Crkvi u Americi“ sveti papa Ivan Pavao II. rekao je: „Euharistija je živo i trajno središte oko kojega se okuplja cijela crkvena zajednica“ (br. 35). Ima li išta ljepšeg, svetijeg od radosnog, emotivno duhovno proživljenog misnog slavlja? Slavlja u koje možeš unijeti i kojemu možeš donijeti svoje radosti, tuge, žalosti, probleme, i moliti zdušno za druge, za čitavu Crkvu i cijeli ljudski rod.
Angelus
Svakoga dana u podne zaustavimo se u poslu koji obavljamo da bismo izmolili „Angelus“ ili molitvu „Kraljice neba“, našoj Majci, već prema liturgijskom vremenu. To je u Hrvatskoj stari i dobri katolički običaj već mnogo stoljeća. Prekrasan je to način da nakratko pozdravimo svoju Majku, kao što se svako dobro dijete sjeti svoje majke tijekom dana, te razmatramo utjelovljenje i uskrsnuće našega Gospodina, što daje smisao cijelom našemu postojanju. Sjećam se da sam kao dječarac znao promatrati poljodjelce u svome kraju kako se zaustave kada zazvone zvona „Angelusa“ s crkvenog tornja. Već podosta umorni, skinuli bi kapu ili šešir, i s objema se šakama naslonili na držak motike ili lopate, i molili. Ili bi samo šutjeli i razmišljali. Time su pokazali svoju privrženost Majci Božjoj i „Angelus“ ih je potaknuo na promišljanje o tome kako je već prošlo pola radnog dana u znoju i radu. U rječniku im je bila riječ zvoni „Pozdravljenje“. Znali su reći i podsjećati jedni druge, primjerice, taj smo posao završio prije ili poslije „Pozdravljenja“. Tko još danas moli Angelus u polju, na gradilištu? Ili na nekom drugom poslu? O „Pozdravljenju“ ili „Angelusu“ pisali su mnogi hrvatski pjesnici i pisci. U naše vrijeme, u nekim gradskim četvrtima u Hrvatskoj vrlim Hrvatima smeta zvonjava s crkvenog tornja. Tako su neki svojevremeno slagali i potpisivali peticije sa željom da umuknu zvona njihove župne crkve. Kažu da se mijenjanju vremena, a ne ljudi. Zanimljivo.
Molitva zahvale nakon dobrog i uspješnog posla
Kad su radnici i poljodjelci išli ručati, objedovati, tada je kućedomaćin znao izmoliti kratku molitvu i na kraju reći: „Bog nek’ prekriži delo, jelo i težake“, tj. „Bog neka blagoslovi posao, jelo i radnike“. A gazda i gazdarica zadovoljni su, nakon kopanja vinograda ili nekog drugog teškog težačkog posla, znali reći „Bogu hvala, i to smo napravili“. Danas se rijetko gdje čuje te rečenice i blagoslov težaka, jela i posla. Nekako su s mehanizacijom poljoprivrede i napretkom drugih radova nastali i pojavili se poslovi u kojima se baš ne misli na pomoć Božju. Težaci i gazde vjeruju u moćnu mehanizaciju traktora i raznih drugih pomagala. Naši su stari često znali kazati: „Mi smo svoje napravili, a sve ostalo je od sada u Božjim rukama“. Kakva divna misao, u kojoj se zna da smo marljivo radili, stvarali, ali Bog će reći zadnju riječ. Dati ili uskratiti plodove čovjekova truda.
Molitva na početku putovanja
Svi smo u svome automobilu povješali blagoslovljenu drvenu ili od nekog drugog materijala napravljenu krunicu. S razlogom – da nas štiti u prometu. Nas putnike i naša osobna i tuđa prometala. Ali nastaje pitanje: pomolimo li se nakon sjedanja u auto barem na kratko? Barem jedan Slava Ocu, uz zaziv „Sveti Nikola putniče, čuvaj nas“. Dakako da uz blagoslovljenu krunicu za retrovizorom nije pobožnjački, tj. nije katolibanski prekrižiti se i pomoliti se, da Bog i anđeli čuvari čuvaju nas i ostale sudionike u prometu.
Molitva svete krunice
Sveti Josemaría Escriva rekao je: „Za one koji koriste svoju inteligenciju i svoje znanje kao oružje, krunica je najdjelotvornija, jer taj naoko monotoni, jednolični način usrdne molitve Gospi, kao što djeca mole svoju majku, kadar je razoriti svako sjeme oholosti i razmetanja“ (Brazda, 474). Krunica je navika koju, kad je jednom steknemo, teško prekidamo. Ponavljajući riječi ljubavi upućene Mariji i prikazujući svaku deseticu na svoje nakane, prečicom dolazimo do Isusa. Znam ljude koji kažu da svakoga dana izmole sve tri krunice: žalosna, radosna i slavna otajstva. Ima onih koji krunicu mole u krevetu, prije spavanje. Ima onih koji krunicu mole za vrijeme rekreacije, rekreacijskog trčanja. U svako doba i na svakom se mjestu može moliti. Neki moli kad čekaju u redu u dućanu, banci ili drugdje, dok neki psuju ili su užasno nestrpljivi dok čekaju. Različiti smo, zato je različit i naš odnos prema životu i osobnoj duhovnosti.
Kratak ispit savjesti navečer prije spavanja
Nijedan pametan poslovan čovjek, poslodavac, ne zapušta računovodstvo. Vodi ga sam, ima računovođu ili računovodstveni servis koji za njega to radi. Kada je u pitanju naša savjest i ispit savjesti, to možemo učiniti samo mi. Duhovnici koji se bave isključivo čovjekovom duhovnošću kažu da bi na kraju svakoga dana trebalo napraviti osobni ispit savjesti. Vagati što sam dobro, a što loše učinio toga dana u odnosu prema Bogu i ljudima. Što nam je veći položaj u Crkvi, društvu ili poduzetništvu, to nam je veća odgovornost i veća potreba za ispitom savjesti. Ispit savjesti retrospektivan je pogled, pogled unatrag na jedan cijeli radni dan. Dakako, uz pitanje u čemu sam bio nesavjestan, možda nečovječan, nepravedan, loš primjer drugima. Jesam li zapostavljao članove obitelji? Ili sam pretjerano iskorištavao svoje zaposlenike, a davao im minimalac umjesto zaslužene solidne plaće? Sve eventualne grijehe, nepravde, oholost, škrtost, navečer treba registrirati u ispitu savjesti i odlučiti to ispovjediti u sljedećoj ispovijedi. Zato sjednite, zazovite Duha Svetoga da vas rasvijetli, te za nekoliko minuta prođite svoj cijeli radni dan u Božjoj prisutnosti, pitajući se jeste li se ponašali kao Božje dijete kod kuće, na poslu i s prijateljima? Izrazite pred Bogom svoje kajanje i žaljenje za sve loše učinjeno u tom jednom radnom danu.
Večernja molitva Ocu nebeskom
Dragi Oče nebeski, još jedan dan se bliži svome kraju. Sada ga mogu odložiti u tvoje ruke. Velik si, svemoćan Bog!
Uvijek iznova ostajem zadivljen da sam ti ja, mali čovjek, toliko važan da ostaješ uz mene dan i noć.
Oče, hvala na tvojoj zaštiti! Hvala što zapovijedaš svojim anđelima da me čuvaju na putu života.
Hvala što paziš na svaki moj korak i ne dopuštaš da posustanem od svega i prepustim se beznađu.
Zato želim sebe i svoj život skloniti pod tvoja obećanja. Jer u tvojim sam dobrim rukama, Oče, siguran i zaštićen – sada i za vječnost.
Sada se želim prepustiti tebi i tvojemu blagoslovu i u ovoj noći. Tvoj blagoslov i tvoja blizina osvjetljavaju moju noć. Čak i onda kada mi se čini da više nikada neću ugledati svjetlo novoga dana, želim se uvijek iznova pouzdati u tebe.
Ništa u mome životu nije sigurno kao ovo: uvijek ćeš biti uz mene! Tijekom noći i po danu, u svakome trenutku. Kako si samo dobar prema meni, Oče moj na nebu! Hvala Ti. Amen!
Molitvu priredio: Vinko Kiš, 2019. god
vlč. Vladimir Trkmić
