Isus Krist je Bogočovjek. On je jedna osoba sa dvije naravi. Božanska i ljudska narav u Isusu Kristu su nepodijeljene i nepomiješane, a ipak tvore savršenu cjelinu njegove osobe.
I dok je božanska narav ono što ga čini pravim Bogom, ljudska je pak narav ono što ga čini pravim čovjekom. No, je li čovjek svjestan da je Stvoritelj gledao svijet očima svoga vlastita stvorenja?
Stvoritelj svega što postoji, svemira i svega onoga što ljudska mašta ni ne može vjerojatno svojom ograničenošću pojmiti je vidio svijet očima vlastita stvorenja u drugoj božanskoj osobi Isusa Krista. Zapravo, Stvoritelj taj svijet nije samo vidio i vratio se natrag u svoje prvobitno stanje nego je proživio život na zemlji. Proživio ga u punom smislu te riječi. Isus je osjećao bol, glad, žeđ, tugu, tjeskobu, umor, žalost, radost. Isus je također živio u temeljnoj zajednici svakog čovjeka, obitelji. Isus se igrao kao i svako drugo dijete svojega vremena, učio i razvijao se u odraslog čovjeka. Iz biblijskih izvještaja ne doznaje se puno informacija o Isusovom djetinjstvu. Jedina informacija zapisana o Isusovome djetinjstvu u Bibliji (ako se izuzme opis rođenja i naredbe kralja Heroda da se pogube novorođena djeca) je događaj koji opisuje Isusa kako naučava u hramu židovske starješine sa samo 12 godina i kako su se svi koji su ga slušali divili znanju kojeg je Isus posjedovao. Slušatelji vjerojatno nisu ni slutili kako ih poučava Bog u obličju djeteta. Isusovo utjelovljenje samo dokazuje da Boga ništa nikada nije moglo spriječiti da zauzme položaj koji smatra dostatnim da djeluje u određenom povijesnom trenutku. To što su mnogi ljudi tu činjenicu kroz povijest željeli oskvrnuti nimalo ne znači kako Bog nije slobodan za pothvate koje čovjek ne može racionalno razumjeti i objasniti. Kad su se Marija i Josip vratili po Isusa u hram, Isus odgovara vrlo čudno: „Zašto ste me tražili? Zar ne znate da mi je biti u onome što je Oca mojega?“ Ako bi se Isusovo prvo pitanje izvuklo iz konteksta bez drugog onda bi se došlo po pogrešnih zaključaka, primjerice kako je Isus bahato dijete te da ne poštuje svoje roditelje. Međutim, pitanje koje je uputio nakon prvog jasno govori da je Isus od malih nogu svjestan kako je na zemlji s određenim razlogom. Isus je unatoč svojem skromnom životu do svoje tridesete godine bio svjestan već od malih nogu svoje povezanosti sa nebeskim Ocem. Isus prihvaća Josipa kao svojeg zemaljskog oca i onoga koji mu pomaže da stasa u odraslog čovjeka, ali Isusovo poslanje je ono gdje i sam Josip i Marija nisu mogli zadirati. Josip i Marija su zasigurno tijekom suživota sa Isusom od njegovih najmanjih dana vrlo vjerojatno doživljavali određenu vlastitu ograničenost jer nisu u potpunosti shvaćali zašto Isus ima neke svoje stavove koji sami po sebi nisu mogli biti iz okoline u kojoj je odrastao. Svaki vjernik koji je istinski oduševljen Isusom trebao bi se ugledati na Mariju i Josipa. Oni su prihvatili Isusa u svoj život kao Božju volju koja ih je u određenom povijesnom trenutku izabrala za suradništvo pa bi upravo svaki čovjek svoj život trebao sagledati iz te perspektive. Iako čovjek često puta ne razumije Božje načine djelovanja u svom životu, čovjek bi morao postati svjestan kako nikada ne može ući u Božje misli i trebao bi imati potpuno povjerenje u Boga. Baš kao što čovjek može učiti od Marije i Josipa koji su znali kada treba zastati i prepustiti Bogu da djeluje preko Isusa u njegovom životu, isto tako čovjek se povjerenju u Boga može učiti od samog Isusa. Isus je svoj život na zemlji proveo u apsolutnoj povezanosti s Bogom Ocem, ovdje je vrlo značajno i naglasiti kako je Isusu sve na zemlji bilo novo, Isus je učio sve kao i svi ljudi njegova vremena, međutim, kada je došlo vrijeme za njegovo djelovanje Isus iskače iz te sredine.
Poštovani čitatelju, možda je došlo vrijeme da i ti odstupiš iz svoje sredine, to ne znači odbaciti sve ono čemu te ona dobrome naučila, to znači slušati Boga,a ne ljude. Ići protiv struje modernističkih kamuflaža, to znači reći Isusu; Ti znaš bolje! To jednostavno znači krenuti u nove strukture svojeg života, to znači otkriti sebe u Isusu Kristu! On te zna prije nego li je svijeta bilo, imao te u svojoj namisli. Treba baš tebe već danas da i ti poput njega kažeš zar ne znate da mi je biti u onome Oca mojega i zar ne znate da mi je biti Isusov i briga me svijete što se tebi to ne sviđa, jer ionako nije bitno što misliš jer si prolazna stranputica moje duše, bitno je jedino što misli Isus Krist jer On je jedini istinski život i uskrsnuće!
Sandra Čukelj
