Za svakoga od nas važna je duhovna priprava za svaki blagdan koji želimo s ljubavlju slaviti. Jer vjera je ljubav. Ne mudrovanje i filozofiranje. Ne vanjski sjaj prolaznosti jer ono što čovjek nosi u sebi to i ima, to posjeduje i nikakva blještava svijetla, niti ikakav dekor ne mogu uljepšati ono što u duši nemaš.
I dok tragamo u ovom svijetu za tolikim našim potrebama ispred nas uvijek stoji nenametljivo Krist sa svim svojim darovima da ih zahvatimo da za njima posegnemo kako bi se oslobodili svega što nam smeta duhovnom rastu i čovječnosti. Život nas puno puta nauči najboljim stvarima kada se odmaknemo od svega što nas zarobljava, bilo stvari, bilo ljudi. Duhovno smo oslabili. Naš duhovni imunitet je na izdisaju jer smo se iscrpili ugađajući svemu i svima oko sebe prateći sve što nam je nametnuto kao trend i bitno. Toliko smo krhkog duhovnog zdravlja koje uzrokuje tolike bolesti nesigurnosti koji otvaraju vrata anksioznosti, tjeskobi jer smo se prepustili da netko drugi o nama odlučuje trujući nas sa različitim otrovima beznađa.
Došašće je idealno vrijeme da se trgnemo od svega, da posegnemo za svim neophodnim vitaminima i mineralima duha koji nam Krist daje za oslobođenje i novi život. Zato i današnje čitanje iz knjige proroka Izaije nas želi poučiti kako ćemo postići da budemo jaki i snažni. Spremni za život za svaku situaciju. „On će nas naučiti svojim putevima, hodit ćemo stazama njegovim.“ Uputiti se Božjim putovima istine i ljubavi stvara u nama novi radosni podhvat. No kad se krene njegovim putem nema uzmaka nema pogleda unatrag. Nema povratka na staro. Za sve što vrijedi valja se dobro pomučiti. Na kraju krajeva svjesni smo da sve što dobijemo olako jako brzo obezvrijedimo. Ovo vrijeme Božjeg pogleda na nas usmjerava nas da osjetimo svu ljubav koju prema nama gaji. Jer on je Bog naš iscjelitelj. Bog koji posvećuje i izbavlja iz svih tjeskoba. Bog ozdravitelj. Bog izvor našeg mira. Da bi se u nama stvorio novi duh valja sve što priječi to zdravo odstraniti sve što ne valja. Što prepoznajmo kao svoje loše strane koje nosimo u sebi. Ozdravljenje nam je neophodno ali moramo to htjeti. Zdravlje i sami znate da ne dolazi samo od medicine. Zdravlje dolazi iz smirenog uma. Mira u srcu. Mira u duši. Zdravlje dolazi od radosti smijeha i ljubavi. To je Božji recept za nas.
Nemojmo se zatvarati u svjetove iluzija, prisilnih misli koje u nama uzrokuju nezadovoljstvo. U molitvi nađimo svu svoju sigurnost. Iz dana u dan posežimo za lijekovima koje nam Bog stavlja da bi bili dušom zdravi i spremni za svaki životni izazov. Danas poput satnika u poniznosti svoga srca zatražimo onaj divni dar da nas Krist ozdravi kao njegove sluge. Ponizno uputimo molbu vjere: „Gospodine nisam dostojan da dođeš pod krov moj nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj.“ Otvorimo svoja srca Bogu koji ima snagu svakog od nas preporoditi u snažne, jake i neslomljive. Ne boj se ni jednog Božjeg zahvata. Jer on zna što je najbitnije svakom od nas. „U Gospodnjoj hodimo svijetlosti.“
don Damir Bistrić
