Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Iv 1, 35-42
Pitanje koje Isusu upućuje dvojici Ivanovih učenika koji su krenuli za njim, aktualno je i danas, u vremenu nedefiniranih društvenih vrijednosti, nesigurno izgrađenih identiteta, i nejasnog smjera kretanja. U kolotečini života koja nam je omogućavala predvidljivost i naviknutost, pa onda i uspavanost i nezainteresiranost, odjedanput smo se probudili ne znajući gdje smo i kamo idemo. Ne znajući to dvoje, otkrilo se da ne znamo ni tko smo, niti što zapravo tražimo.
I zaista, što je ono što čovjek danas traži? Što je ono što mi tražimo, što ja tražim? Odgovor na to pitanje svatko može dati jedino sam za sebe. Pa ipak, iako su to vrlo osobni odabire, čovjek je čovjek, i one temeljne potrebe ili najdublje čovjekove potrebe su svima jednake. A ono najdublje – čovjekova potreba za ljubavlju, prihvaćenošću i smislom, svima je zajednička, koliko god osobna bila. To je ono što su tražili učenici koji su išli za Isusom. To je ono što traži čovjek danas.
don Boris Vidović
