Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus: »Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.« Iv 1, 43-51
Čovjekov život ispunjen je mnogim manjim i većim mukama, svakodnevnim borbama i nadanjima kako bi život učinio ljepšim i boljim. Te svakodnevne muke i borbe sa samim sobom s drugima koje život donosi, često ostanu nepoznate bilo kome drugome osim čovjeku koji ih bije, skrivene od pogleda drugih u škrinji vlastitog blaga. U njoj su skrivene svi porazi i rane, ali i pobjede i uspjesi, kao i snovi i sanjanja o ispunjenju, onoj nejasnoj slutnji o punini života i ljubavi, koji kao da su tu, na dohvat ruke.
Događa se tada da se čovjek osjeti samim, malenim, nebitnim, izgubljen pogledu drugih, pogledu koji bi mu dao nadu i potvrdio u njegovoj vlastitoj vrijednosti i povezanosti s drugima. Jedino Božji pogled ljubavi dohvaća čovjeka u toj njegovoj intimnosti i osamljenosti, dohvaća ga prije nego što i sam čovjek postane svjestan toga pogleda. Pogledom ljubavi obuhvaća sve njegove boli i patnje, sanjanja i nadanja, pogledom kojim mu govori: beskrajno te ljubim. Kad prepozna tu ljubav u sebi, shvaća da je ljubljen od samog svog početka. Iz te ljubljenosti, i takvim pogledom ljubavi, čovjek je pozvan ljubiti one koje mu Bog stavlja na životni put.
don Boris Vidović
