I kamo bi god ulazio — u sela, u gradove, u zaseoke —po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
Čovjek, pritisnut različitim nevoljama, bolestima, tjeskobama, odabirima, nerijetko je dezorijentiran i pomalo izgubljen: osjeća u sebi nestalnost i neispunjenost, i što se više trudi ispuniti tu prazninu to je više osjeća u sebi. Zbog toga na različitim mjestima i kod različitih osoba traži ono što mu nedostaje.
I tada, u jednom trenutku, na glas da On dolazi, u dubini duše prepozna da je kraljevstvo Božje ono što traži, i da je Isus onaj kojega zapravo traži: On je ispunjenje i spasenje. Tada ga želi dotaknuti, a zapravo želi dotaknuti ljubav, ispunjenje, želi dotaknuti život! I zaista, dotičući Isusa čovjek ozdravlja, spašen je. I takav, spašen i ozdravljen, počinje živjeti u punini.
don Boris Vidović
