Poštovani čitatelju, pravo Valentinovo je na križu. Tu je savršena ljubav Božja koja osposobljuje ljude da vole prije svega Boga, a onda i druge ljude.
Kolika li je samo ljubav Božja ako jedan ograničen nesavršen čovjek može voljeti drugog čovjeka do te mjere da želi svoj život koji je samo jedan na zemlji podijeliti s drugim čovjekom. Svašta se danas ljubavlju naziva. Ta ljudska ljubav poprima različite obrasce, međutim ukoliko ta ljubav nije ucijepljena u Bogu teško da može opstati. Svaka će kamuflaža prije ili kasnije izaći na vidjelo.
Popularne instant ljubavi koje izbjegavaju žrtvu sve su češće među mlađim populacijama. One opstaju na principu „ja tebi, ti meni“ te su odraz moderne propagande koju svijet sve više zagovara. Takve ljubavi često puta nisu ni sjena ljubavi Božje na križu. To je često samo zaljubljenost koja nije usmjerena na prave životne vrijednosti, zaljubljenost koja pomuti razum.
I zato se dobro uvijek iznova prisjetiti da je pravo Valentinovo na križu. Križ Isusa Krista je onaj koji će učiniti čovjeka sposobnim izaći iz vlastitog konformizma kako bi mogao shvatiti da ljubav nije ni ljepota, ni pokloni, ni konformizam, ni ništa što svijet nameće da ista jest. Stoga se potrebno zagledati u primjer prave i nesebične ljubavi na križu. Na ljubav od koje rijetko tko od prisutnih nije okretao glavu. Na ljubav koja sebe daje za druge, tu je Valentinovo kako ga je Bog zamislio.
Stoga, pravo Valentinovo je na križu. Križ je jedini pravi uzor svim ljudskim ljubavima i sve dok se taj uzor zaobilazi ljubav nikad neće biti shvaćena na pravi način nego će se stavljati u okvire materijalističkih manira u kojima će čovjek uvijek tražiti boga u drugoj osobi zaboravljajući da je Bog kršćanske objave jedini pravi izvor savršene nesebične ljubavi koja je jedina kadra držati u egzistenciji ograničenu i nesavršenu ljudsku ljubav.
Sandra Čukelj
