Današnji svijet je pun ljudi koji su spremni nešto kritizirati. Čovjek koji kritizira i čija kritika nije nimalo dobronamjerna je osoba koja u svakodnevnicu unosi nemir.
Taj nemir i nesklad je u njemu, jer je on onaj koji ima stalnu potrebu baviti se drugima, a pri tome nešto svoje želi sakriti. Svi se tužimo na nered u društvu kako nema reda, točnosti i puno je površnosti. Čovjek je društveno biće i njegova je dužnost truditi se prema sebi, sredini u kojoj jest i narodu koji ga okružuje, jer nitko ne želi nevrijedna čovjeka u svojoj sredini i blizini. Zato nam Isus u podsvijest daje pravilo „sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima!“ prije nego i poželimo da nam netko nešto uradi, uradimo mi to njemu. Evo jednog primjera:
Nakon Drugog svjetskog rata umro je u Francuskoj jedan neobičan čovjek. Poslije smrti svoje supruge i sina on se povukao u jedan usamljeni kraj. Tu je pronašao nekoliko osiromašenih sela. Zemljište je bilo neplodno, životni uvjeti su izgledali beznadno. Čovjek je razmišljao kako bi mogao pomoći. Zaključio je da je taj kraj ugrožen zbog nedostatka drveća, te je počeo skupljati žireve. S mnogo muke ih je ukopao u krševito i tvrdo tlo. Poslije tri godine rada ukopao je nekoliko tisuća žireva. Potom je sadio drugo drveće. Vremenom je iz tog pustinjskog kraja nastala jedan od najljepših francuskih šuma. Riječnim dolinama je opet tekla voda i natapala livade i njive. Novi se život vratio u sela. Pučanstvo se više nije moglo prepoznati, a nisu ni slutili da duguju zahvalnost tom strancu i njegovoj ustrajnosti u obnavljanju njihove prirode.
Što je u ovom čovjeku tako neobično, posebno i značajno? Zatekavši bijedna i siromašna sela on nije rekao: „trebalo bi zasaditi drveće“ ili „moralo bi se nešto poduzeti“. On ne govori trebalo bi, nego govori ja ću. On ne kaže „nekada“ bi to trebalo učiniti nego čini „sada“. Ne prebacuje odgovornost na druge kako mi to često radimo, nego razmišlja, donosi odluku i poduzima sam akciju. Upornost i strpljivost vode veličanstvenom cilju i velikom uspjehu. U narodu postoji poslovica – kad ima volje ima i načina. Imajmo i mi volje, a Bog će nam dati snagu!
fra Julijan Madžar
