„Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«
U svim situacijama i odnosima u kojima doživljavamo prijestupke i nepravde bilo koje vrste, ono što nas najviše boli jest što prijestupak u nama stvara rane i boli, često veće i jače od samog prijestupka. Boli nas prijevara, poniženje, nepravda, iskorištavanje, neprihvaćanje i prelaženje naših osobnih granica, najčešće od nama bliskih osoba. Otpustiti prijestupke je zbog toga teško, jer se čovjeku čini da prijestupku i prijestupniku time daje za pravo, što izaziva još veću bol.
Međutim, otpuštajući prijestupke ljudima zapravo oslobađamo sebe nutarnjih rana i boli koju je taj prijestupak izazva. Otpustiti prijestupke drugim riječima znači osloboditi se boli i razočaranja koje je taj prijestup u nama proizveo, svega onoga što u nama guši i uništava život. Ako otpustimo prijestupke osjetit ćemo u sebi dolazak kraljevstva Božjeg, novi i dublji život koji sa sobom nosi Očeva prisutnost u nama.
don Boris Vidović
