Tumaramo ovim svijetom uvijek u nekoj ogorčenosti. Nezadovoljstvo je na svakom koraku. Sve oko nas promatramo najcrnje što je moguće.
Zatvaramo se u svoja četiri zida tražeći sigurnost. No opet da ne bi osjetili samoću i izloženost palimo prozor u svijet, taj blaženi televizor ili kakav drugi medij koji nas još više truje. Tada se samo još više dovodimo da ne znamo što u životu činiti i kako postupiti. Što odabrati i kako se postaviti. Sve upijamo što ne valja. U ovom teškom vremenu duhovnih trovača želi se stvoriti jedna odbojnost od svetoga i svega dobroga. Tada kroz grešne ljudske situacije nedostojnih pojedinca blate se institucije koje služe zajednici i etiketiraju kao nepoželjne. Stvara se odbojnost prema svemu svetom i dobrom i nastoji odvajati vjernike od Boga. Jer oni koji govore sebi obično uzimaju za pravo dijeliti lekcije kako se njima ne bi prigovaralo iako imaju za to jako dobrog materijala. Kad se stvori ozračje ravnodušnosti i rezignacije prema svetom onda je lako dalje graditi mitove i legende o babarogama koje su kontraverzne i zaostale.
Kako je to lijepo rekao sveti Pavao da će doći vrijeme kad će ljudi odbacivati zdrav nauka a priklanjati se bajkama. I upravo sav ovaj naš svijet počiva na bajkama. Bajke koje hrane mnoštvo da slijede njihove bajke. Bajke estrade vječne zabave. Bajka lagodnog života bez rada. Bajka posjedovanja i imanja bez ikakva truda. Bajka društvenog statusa stečenom vezama. Teško je pratiti taj svijet bajki ako misliš svojom glavom, imaš svoj stav, ako nisi podložan poslušnik nepogovoran jer izuzimaju život i životnu stvarnost. Na izvana sve lijepo izgleda ali u tome nema ništa jer je lišeno svega što je istina života. Jer za bilo što u životu valja se itekako potruditi, izmoriti i umoriti. Pomama za brzim rješenjima odvela nas je u prazninu. Jer ako ne dobiješ odmah i sad nije ispunjena misija. Stalna težnja za nečim novim dovela je mnoge da više ne mogu normalno živjeti jer ih sve baca u očaj i tjeskobu.
Nama danas Bog otvara novu mogućnost da se izdignemo iz svega onoga što se nudi kao jedini dobar model života. Ostavimo se danas povodljivosti. Ne dopustimo da svoj život potrošimo u ništa i da nas žedne preko vode provedu u neku izmišljenu njihovu zemlju čudesa. Bog je uvijek pored nas. Zato mu se obraćajmo u svojim životnim poteškoćama ali i radostima. Za svaki dar koji smo primili zahvaljujmo neprestano i neprekidno. Jer iz zahvalnosti se onda množe drugi darovi koje trebamo. Svaki naš liturgijski susret jest susret sa Bogom koji nježno sluša naše potrebe. Upućujmo se na pravu adresu. Ne dopuštajmo nikakvim trovačima i licemjerima ovoga vremena koji se pod krinkom filantropa prikazuju kao spasitelji te nam zatvaraju put prema onom koji je izvor svake utjehe i mira a to je naš Bog.
Bog nas ljubi i želi da budemo slobodni. Da znamo odabrati pravo i dobro. Zato nam kaže danas: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se!“ Sve je u životu teško i problem dok sebe i svoj život ne prihvatiš i zavoliš. Život je težak sve dok ga se ne odrekneš u cijelosti. A odreći se života jest predati sve u Božje ruke. Ništa za sebe ne zadržavati. Tek tad kad to učinimo tada je cijeli svijet tvoj i tad imaš neopisivu radost jer te ništa ne guši ništa ne pritišće ništa ne opterećuje. Zato se nemojmo zatvarati Božjoj ljubavi. Oslobodimo se okova i robovanja onih koji nam život uništavaju. Oslobodimo se za slobodu djece Božje i uvijek imajmo svoju sigurnost u Bogu koji na uvijek jača i snaži. S Njim možemo postići sve. I tada da s ljubavlju istine i priznanja možemo svima svjedočiti što je učinio za nas da nam život bude svet i blagoslovljen. „Kad sam te zazvao uslišio si me Gospodine.“ Hvala ti Gospodine za sve!
don Damir Bistrić
