Ulazimo u drugi Korizmeni tjedan. Nakon jučerašnjeg izvještaja o Preobraženju Gospodinovu ohrabreni smo za nastavak onog što smo započeli.
Današnjim danom započinje proces našeg preobraženja u nove proslavljene ljude po Kristu. Biti sa svojim Bogom je najdivniji dar koji čovjek može primiti. Toliko se toga nakupilo u nama i nosimo breme poteškoća koja u nama uvijek uzrokuju pobunu. Borimo se sa nevidljivim svojim neprijateljima a nikako da se susretnemo sa sobom i sebi priznamo kako smo jako zastranili u svemu. Neprestano samo u situaciji da analiziramo kako su nas neki ljudi povrijedili. U nama se tada javlja ogromna duhovna malodušnost isprepletena sa osornošću koja prelazi u neosjetljivost i mržnju, odbacivanje. A sve je to naša bahatost. Tako nam je lako precrtati ljude koji su u naš život unijeli strah tjeskobu i nesigurnost. No za sebe kad istu stvar činimo uvijek tražimo razumijevanje opravdavajući se. Znamo tada reći ja samo govorim istinu a istina boli. Opravdavamo se takav je moj karakter. Ja ti sve reknem u oči. Nikada se ne pitamo kako nas naši slušači pa i najbliži članovi naše obitelji to doživljavaju. Naše neumjesne i teške riječi jako bole. Svjesni smo koliko znamo povrijediti najbliže. Inače se ne bi pravdali. Znamo im nanijeti rane koje nikada ne zacijele samo jer se uvijek poput papagaja ponavljajući tuđe grijehe i prijestupe vraćamo u prošlost i nabijamo tuđe pogreške. Kad nemamo nikakvih drugih argumenata u raspravama i žustrim razgovorima izoliramo se šutnjom i odbijanjem jer je netko pravom istinom povrijedio naš ego.
Proročko poslanje je uvijek govoriti ono što Bog od nas traži. Nažalost čuti istinu o svom životu uvijek je teško. Teško je prihvatiti da smo mi sami sebi izvor svih svojih pogrešaka i mana jer to je uvijek naš odabir. Dragovoljno smo pristali na njih. Mi smo ih odabrali. Kasno je kad napraviš pogrešku pravdati se da nisi znao. Tada postoji samo jedno zatražiti oprost. Korizma je vrijeme kajanja za svako zlodjelo koje smo učinili. Jer ako nismo spremni zatražiti oprost onda negiramo ono što je Bog. Milosrđe. Prorok Danijel danas u naše ime govori i obraća se stvoritelju u poniznosti kajanja. „Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje! Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, svemu puku zemlje.“ Ovim priznanjem sebi da smo napustili Boga i prihvatili svako zlo oko sebe kao model života započinje promjena. Jer ako ne priznamo što smo učinili ako ne postanemo svjesni svojih pogrešaka onda ćemo sebe i dalje samozavaravati da smo pravedni dobri i da nemamo grijeha. A kad negiramo svoj grijeh znak je samo da nemamo volje ni želje za promjenom. A ako se ne dogodi promjena grijeh samo dublje odvlači u propast. Izjedamo sebe i živimo pakao već ovdje i sad. Bog nas oslobađa i želi da svatko od nas bude odgovoran za sve u svom životu. Ne možemo se izolirati od odgovornosti. Možemo preuzetno igrati na kartu da je Bog milosrdan i da sve prašta. No što s tim milosrđem ako mi nemamo milosrđa prema onima koji su pored nas. Milosrđem kojim mjerimo vratit će nam se. Tim našim milosrđem će se nama mjeriti. Jer odgovaramo za svaku povredu koju smo učinili. Odgovaramo za svaki grijeh na koji smo pristali u kojem smo ponizili drugog pored nas. Nikako ne smijemo zaboraviti da bez tih ljudi se ne možemo spasiti. Oni će na sudu neba pred Ocem nebeskim i svim svetima biti svjedoci našeg milosrđa.
Zato otvorimo novo poglavlje života i od danas poučavajmo se Božjem milosrđu. Bog je uvijek uz nas. On nas potiče da ne posustanemo ni kad sumnjamo i želimo odustati. Drži nas čvrsto da ne padnemo. Ljuti se na naš grijeh, ali ljubi naše iskreno pokajanje. I uvijek je uz nas. Nemojmo ga iznevjeriti. Nemojmo sebi dopustiti da odbijemo njegovo milosrđe. Nemoj se bojati biti milosrdni kao Otac nebeski. Slijedimo ga „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajte, i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.“
don Damir Bistrić
